Rezultati izbora za Hrvatski sabor doveli su do značajne rokade u vrhu državne vlasti. HDZ je, primoran sirovim brojkama, iz vlade iselio nacionalne manjine, a uselio Domovinski pokret (DP), stranku koja se do samog dana izbora klela da neće ulaziti u vlast s Plenkovićem, te paradirala s nizom HDZ-u potpuno neprihvatljivih zahtjeva poput deratifikacije Istanbulske konvencije, uklanjanja ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i sličnim, čisto ideološkim zahtjevima, koja su obećavali svojim biračima tijekom cijelog prošlog parlamentarnog saziva. No, DP je svoje apetite odmah nakon izbora smanjio do minimuma: odustali su od kontrole granica i ministarstva unutarnjih poslova, odustali su od kulture, pravosuđa, čak i od funkcije predsjednika Sabora, te se zadovoljili skromnim foteljama ministarstava poljoprivrede, demografije i gospodarstva, poprilično bezličnim resorima iz kojih neće moći ostvariti ništa bitnije od onoga što su biračima obećali. Istovremeno, Plenković je s manjinama sklopio prešutni pakt čiji sadržaj nije javno poznat, ali je jasno da je djelovanje predstavnika nacionalnih manjina i HDZ-a u potpunosti koordinirano.
Takav razvoj događaja za mnoge koji su koaliciju HDZ-a i DP-a vidjeli kao dolazak najcrnje desničarske vlade u povijesti Hrvatske bio je olakšanje jer je postalo jasno da će ključne politike i dalje kreirati Andrej Plenković u skladu s dosadašnjom, dobro uhodanom praksom. Plenković je bez veće borbe tako zadržao u rukama sve što mu je bitno da u Europi i dalje figurira kao umjereni, liberalni konzervativac. U novoj strukturi vlasti DP neće imati niti jedan resor zbog čijih bi se odluka dizale obrve u Briselu.
Iako će nova vlada biti vlada HDZ-a i DP-a, te dvije stranke ponovo za većinu trebaju manjine. Kada se zbroji 61 mandat kojima raspolaže HDZ, 12 mandata DP-a i mandat Vesne Vučemilović, koja se priklonila takvoj većini, i dalje postoji manjak od dvije ruke koje HDZ-u u ovom trenutku osiguravaju pripadnici nacionalnih manjina. Upravo tih nekoliko ruku koje će nedostajati za izglasavanje zakona Plenković će koristiti za discipliniranje DP-a u situacijama kada će na dnevni red Hrvatskog sabora dolaziti zakoni u koje je DP ugradio svoje ideje, počevši od odnosa prema medijima do pitanja migracija, obrazovanja i kulture. Sve što se Plenkoviću od zahtjeva DP-a ne bude sviđalo moći će biti blokirano upravo od zastupnika manjina koje nisu zastupljene u vladi, a u Saboru mogu djelovati sukladno svojoj volji. No, s obzirom na činjenicu kojom je brzinom DP odustao od svojih ključnih zahtjeva i u kolikoj je mjeri promijenio retoriku prema HDZ-u, upitno je hoće li se Plenković i morati služiti trikovima kako bi stabilizirao svoju vladavinu u trećem mandatu. Gledajući članove pregovaračkog tima DP-a kako ozarenih lica pregovore s HDZ-om opisuju kao pjesmu, a odnose s HDZ-om kao normalne i partnerske, na trenutke je teško uočiti radi li se uopće o dvije različite političke opcije. Takva snishodljivost vodećih ljudi DP-a prema HDZ-u razljutila je njihove brojne članove koji već danima prosipaju gnjev ispod PR objava te stranke. Ona, naime, izbacivanje SDSS-a iz vlade prikazuje kao milenijski uspjeh koji će riješiti sve državne probleme. Na trenutke je i komično čitati komentare zakletih desničara koji koaliciju njihove stranke s HDZ-om prikazuju kao višestruko veći problem od samoga SDSS-a.
Ono što se pokazalo od izbora do danas je da je Plenković jednostavno nadmoćan u odnosu na vodeće ljude DP-a, politički i intelektualno, te je svaki strah od nekakve radikalizacije hrvatske političke scene uglavnom neopravdan. Sve što smo vidjeli govori u prilog činjenici da nikakvih većih promjena neće biti, a upitno je hoće li DP na kraju dobiti i muzej žrtava komunizma, što im je nakon izbacivanja SDSS-a iz vlade izgleda druga najvažnija točka programa. Onoga trenutka kada Plenković formira vladu i nacionalna politika uđe u dosadnu rutinu, posao održavanja vlade bit će puno lakši nego što to izgleda sada. Plenkovićeva vladavina u trećem mandatu tako će biti nešto izazovnija u odnosu na prethodnu, ali nije realno očekivati da će hrvatsko društvo skrenuti s puta kojim ga već osam godina usmjerava upravo Andrej Plenković.
