Tvrtka „Nord Produkt“, koja se bavi proizvodnjom kada, kupaonskog namještaja i slavina, u selu Divuša na području Općine Dvor 2008. godine kupila je pogon trikotaže „Pounje“ koji je u potpunosti renovirala i prilagodila vastitoj proizvodnji.

U istom pogonu je zaposlila lokalno stanovništvo koje je uz dodatnu edukaciju osposobljeno za rad, ali im je osim zaposlenja na taj način pružena mogućnost ostanka i života u svom mjestu stanovanja. Tvrtka je u Divuši zapošljavala 40-ak radnika za koje ističu da su jako vrijedni, a danas nažalost vraća glavninu proizvodnje u svoj matični grad Samobor. Kako nam govore iz Uprave tvrtke, zbog nemogućnosti proširivanja proizvodnje u Divuši gdje su prostorno bili limitirani te bi morali raditi velike kapitalne investicije odlučeno je investirati u kupovinu novih prostora u Samoboru koji će omogućiti daljnji razvoj tvrtke u smjeru u kojem ona to želi, a s obzirom na dugo čekanje na građevinsku dozvolu za proširenje proizvodnog pogona u Divuši tvrtka je istu povukla. U Divuši će u pogonu ostati 10-ak radnika koji će raditi na pratećoj proizvodnji kalupa i čeličnih okvira, a također će ostati i dio skladišta kojeg su do sada imali iznajmljenog u Hrvatskoj Kostajnici. Ostatku radnika koji neće ostati raditi u pogonu u Divuši ponuđen je siguran nastavak radnog odnosa u pogonu u Samoboru, dio mlađih zaposlenika je tu ponudu i prihvatio, a oni koji nisu ističu u razgovoru s nama korektan odnos Uprave prema svim zaposlenicima.

Već dodatno depopulariziran kraj ostat će bez određenog broja mlađeg stanovništva koje bi i onako otišlo trbuhom za kruhom, a jedina tvrtka koja je nudila budućnost stanovništvu je nažalost morala smanjiti svoju proizvodnju zbog administrativnih prepreka.

Općina Dvor spada u područja od posebne državne skrbi koja se utvrđuju s ciljem što ravnomjernijeg razvitka u skladu s ostalim dijelovima naše zemlje, gospodarskog napretka i povratka prijeratnog stanovništva, a samim tim i ostanka već postojećeg stanovništva. U praksi ipak vidimo iz primjera same Općine Dvor da to nije tako i da je stanovništvo zajedno s lokalnim vlastima prepušteno na milost i nemilost države koja visi o koncu, zaboravlja i koči krajeve kojima je razvoj prijeko potreban.