Što je livadna vlasulja? Kada je najoptimalnije vrijeme za sijanje i gnojidbu? Koje je područje njenog rasprostiranja?
Pero J., zapadna Slavonija
Livadna vlasulja specifična je vrsta mezofilnih travnjaka iz porodice trava (Poaceae). Rasprostranjena je u Europi, u umjerenom pojasu Azije i sjevernoj Americi. Raširena je na različitim staništima, a osobito na travnjacima. U Hrvatskoj raste tridesetak vrsta. Ubraja se među najkvalitetnije i najvrjednije visoke trave. Za ishranu stoke koristi se košnjom (zelena krma, konzerviranje, sijeno) i ispašom. Osim toga, dobro prorahljuje tlo i dobra je predkultura za ozimine.
Sije se u čistoj kulturi ili u smjesama s mahunarkama za sve načine upotrebe na odgovarajućim staništima. Daje krmu najviše kakvoće. Širokog je areala (područja) rasprostiranja. Odgovaraju joj svježa do vlažna ilovasta i glinasta tla. Vlasulja ima kratak, rahli busen i korijen koji naraste do metra dubine. Stabljika naraste do 120 cm, uspravna je, glatka, slabo obrasla lišćem i sklona polijeganju. Listovi su dugi 10-20 cm, široki 2-6 mm, ravni, glatki, tamnozelene boje, sjajnoga naličja i nazubljeni. Cvat je uspravna, duguljasta metlica dužine 10-35 cm. Klasići su žućkasti ili zelenkasti, dužine 9-11 mm. Plod je pšeno, koje je duguljasto, zašiljeno, žuto-sive boje, dužine 5-6 mm i širine oko 1,4 mm. Masa 1000 zrna iznosi oko 2 grama. U 1 kg ima oko 500.000 zrna.
Vlasulja je dakle visoka trava koja traje osam do deset godina i daje dva do četiri otkosa godišnje. Nakon sjetve razvija se srednje brzo, ali brzo busa. Vrlo je otporna na niske temperature, golomrazice i rane proljetne mrazeve i snijeg. U početku porasta ima 15-19 posto bjelančevina, sporije stari – treba je kositi krajem vlatanja. Korištenje može biti košnjom i ispašom (u čistoj kulturi ili smjesi). U jesen na temperaturi od 5 do 7 °C prestaje rasti. Pod vodom može preživjeti četiri tjedna. Dobre prinose daje na lakšim, srednje teškim, teškim, ali i vlažnim tlima. Cvate u lipnju, cvatnja se odvija tokom 6 do 8 dana. Po vremenu sazrijevanja sjemena ubraja se u srednje rane trave.
Klasična sjetva travnjaka u obrađeno tlo najčešći je način zasnivanja travnjaka. Obradom tla stvaraju se najpovoljniji uvjeti za sjetvu i nicanje trava i mahunarki te njihov daljnji razvoj. Ovaj način se najčešće koristi za zasnivanje travnjaka na ravnijim i manje nagnutim terenima i kad tlo nije suviše plitko. Osnovna obrada (oranje), kojoj prethodi 2/3 osnovne gnojidbe, izvodi se na dubinu 25-30 cm traktorskim plugom. Poslije osnovne obrade slijedi predsjetvena priprema tla, kojoj prethodi 1/3 osnovne gnojidbe. Ako je tlo poslije oranja u dobrom stanju, dovoljno je drljanje, dok se kod težeg tla primjenjuje kombinacija tanjuranja, frezanja, pripreme tla sjetvospremačem i drljanje. Načini obrade tla kod zasnivanja travnjaka moraju se prilagoditi uvjetima terena. Tlo pripremljeno za sjetvu treba biti dovoljno zbijeno, dobro poravnano, a površinski sloj (maksimalno 2-3 cm) fino pripremljen i rastresit, jer je sjeme trava i sitnozrnih mahunarki (djetelina) sitno, a klica nježna i slabije moći prodiranja kroz loše obrađeno tlo. Sjetva se obavlja specijaliziranim sijačicama za sjetvu trava i djetelina. Poslije sjetve površinu treba obvezno povaljati. Gnojidba tla ovisi o botaničkom sastavu travnjaka, načinu korištenja travnjaka, tipu tla (plodnosti tla), planiranom prinosu i gnojenju ostalim hranjivima. Gnojidba travnjaka je neophodna mjera za postizanje visokih i stabilnih prinosa, poboljšavanje kvalitete krme, povećavanje otpornosti na bolesti i klimatske stresove, promjenu botaničkog sastava travnjaka itd.
S obzirom na to da se danas način poljoprivrednog uzgoja dijeli na ekološku, konvencionalnu i integriranu proizvodnju, treba obratiti pažnju na način gnojidbe. Tako bi se na ekološkim travnjacima smjelo gnojiti samo stajskim gnojem s ekološkog poljoprivrednog gospodarstva, dok je u konvencionalnoj proizvodnji dopušteno korištenje industrijski proizvedenih preparata. U integriranoj proizvodnji je dopušteno korištenje industrijskih preparata u ograničenim količinama koje su odobrene zakonskim odredbama.
Žetva se obavlja u vrijeme voštane zrelosti sjemena, kad usjev ima svijetlosivu boju, a stabljika počne žutjeti ispod metlice, odnosno kad stiskanjem metlice u ruci otpada sjeme. Prinosi sjemena variraju od 600 do 1500 kg/ha.
