Kako se zaštititi od korova na strnim žitaricama?
Saša P., Trpinja
Korovom se smatraju sve biljne vrste koje se javljaju u usjevu neke kulture. Možemo reći da je korov neželjena biljka na željenom mjestu, prilagodljiva na različite pedo-klimatske uvjete, koja faze rasta i razvoja prolazi veoma brzo. Korovi tokom godine imaju sposobnost plodonošenja više puta: sjeme korovskih vrsta slično je sjemenu vrste koju zakorovljuje. Klijavost je dugotrajna, pa tako neke vrste zadržavaju klijavost u poljskim uvjetima i do 30 godina. Osim sjemenom, korovi se razmnožavaju i vegetativno (vriježama, stolonima, lukovicama, podancima i sl.). Korovi su lomljivi i teško ih je mehanički iskorijeniti (korijen i podzemni organi prodiru duboko u tlo). Biljni nametnici (bolesti, štetnici, korovi) svake godine odnesu 40 i više posto potencijalno mogućeg priroda. Sposobni su razviti rezistentnost (otpornost) prema nekim skupinama herbicida. Korovi poljoprivrednim kulturama nanose velike štete na način da im oduzimaju vodu, mineralna hranjiva, prostor nad i pod površinom tla te svjetlo. Osim izravnog utjecaja na prirod, korovi štete i indirektno jer otežavaju žetvu, umanjuju vrijednost proizvodu, izazivaju dermatitis i alergiju kod ljudi i životinja, mogu izazvati trovanje stoke i stočnih proizvoda.
Korove strnih žitarica možemo svrstati u nekoliko skupina: 1. jednogodišnje širokolisne: broć (Galium aparine), kamilica (Matricaria chamomilla), jarmen (Antemis arvensis), divlji mak (Papaver rhoeas), mišjakinja (Stellaria media), gorušica (Sinapis arvensis), divlja repica (Raphanus raphanistrum), mrtva kopriva (Lamium purpureum) isl.); 2. jednogodišnje trave: slakoperka (Apera spica venti), lisičji repak (Alopecurus myosuroides), vlasnjača (Poa pratensis), te divlja (Avena fatua) i ludovikova zob (Avena ludoviciana) – spomenute korovne trave izuzev ludovikove zobi najčešće niču u jesen zajedno s kulturom; 3. višegodišnje širokolisne: osjak (Cirsium arvense), slak (Convolvulus arvensis), ladolež (Convolvulus sepium), svinjak (Sonchus arvensisi), gavez (Symphytum officinale) i dr. – ove vrste niču kasnije tokom proljeća, a najveću biljnu masu postižu za vrijeme žetve; 4. višegodišnje trave od kojih su najzastupljenije: pirika (Agropyron repens) i vlasnjača (Poa pratensis).
Agrotehničke mjere, od kojih je prva poštivanje plodoreda, pravilna i pravovremena obrada tla te priprema tla za sjetvu imaju velik značaj u borbi protiv korova. Zbog gustog sklopa u strnim je žitaricama nemoguće provoditi mehaničko uništavanje korova, stoga ga suzbijamo primjenom herbicida. Herbicide kod strnih žitarica možemo primijeniti u jednom ili više rokova: nakon sjetve, a prije nicanja kulture (pre-emergence) primjenom selektivnih herbicida na dobro pripremljenu površinu, najčešće se rabe pripravci “Dicuran forte” i “Cougar”. Nakon oborina doći će do aktivacije herbicida. Zatim nakon nicanja kulture u jesen (post-emergence), u isto vrijeme kad niče kultura niče i korov, u ovom se roku primjenjuju niže dozacije herbicida, te nakon nicanja kulture u proljeće (post-emergence), kad primjenjujemo pripravke na osnovu fluroksipira i klopiralida koje biljka upija listom i sokovima širi u sve organe. Po pitanju dozacija svih herbicida najvažnije je biti u kontaktu s nadležnom savjetodavnom službom u poljoprivredi. Nikako ne smijemo zaboraviti da mnoge korovne vrste beremo kao samoniklo jestivo i ljekovito bilje, da služe pčelama za sakupljanje meda, a pticama i glodavcima kao skrovišta i sakupljališta hrane.
