Uzgoj industrijske konoplje nekada je bio raširen i od toga se moglo pristojno živjeti

Industrijska konoplja je višestruko iskoristiva biljka. Na našim je prostorima poznata od davnina. Naše su je bake koristile u izradi kudjelje i platna, a na području Hrvatske bila je zasijana na 21 tisuću hektara (1949. godine). Bivša Jugoslavija poslije Rusije bila je drugi izvoznik konoplje u svijetu. Nakon 2. svjetskog rata svako seljačko gospodarstvo kod nas je imalo obavezu proizvoditi konoplju. Od konoplje se može proizvesti  veliki broj proizvoda, neki autori navode i do 25 tisuća. U današnje vrijeme,  kada se svi okreću zdravijem životu,  konoplja je zbog svoje višestruke upotrebe i koristi dobrodošla biljka.

S obzirom da veliki broj neupućenih konoplju odmah povezuje s opijatima, prof. dr. sc. Milan Pospišil, redoviti profesorom Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je o konoplji pisao u svojoj knjizi «Ratarstvo II dio: industrijsko bilje», navodi kako se sa znanstvenog stajališta jasno razlikuju dvije osnovne podvrste konoplje Canabis sativa L. subsp. sativa (obična ili industrijska konoplja) i Cannabis sativa L. subsp. indica (indijska konoplja), iako i između stručnjaka postoje razmimoilaženja radi li se o posebnim vrstama ili podvrsti. Bez obzira, radilo se o vrstama ili podvrsti  jedno je sigurno, kaže prof. Pospišil, indijska konoplja uzgaja se i koristi kao droga, a obična konoplja se koristi u industriji za proizvodnju vlakna, papira, sjemena, ulja, itd. U Hrvatskoj proizvodnja konoplje dozvoljena je sukladno Pravilniku o uvjetima za uzgoj konoplje, načinu prijave uzgoja maka te uvjetima za posjedovanje i promet opojnih droga u veterinarstvu (N.N. 18/2012). Kod konoplje za dobivanje vlakna ili sjemena sadržaj THC-a  (tetrahidrokanabinola) u suhoj tvari biljke ne smije prelaziti 0,2%. Prema Zakonu o suzbijanju zlouporabe opojnih droga (N. N. 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09) svaki uzgajivač konoplje dužan je obavijestiti policijsku postaju i poljoprivrednu inspekciju o svakoj okolnosti koja ukazuje na sumnju da je biljka ili dijelovi biljke upotrijebljeni ili da bi mogli biti upotrijebljeni kao droga. Prof. Pospišil  navodi da se kod nas posljednjih nekoliko godina konoplja uzgaja na 70 – 100 ha i to samo za sjeme iz kojeg se dobiva ulje i brašno. Konopljino ulje po sastavu masnih kiselina pripada skupini najkvalitetnijih jestivih ulja. Vrlo je tražena sirovina za farmaceutske, kozmetičke, prehrambene i tehničke svrhe. Sjeme konoplje također služi kao hrana za ptice i ribe, a sve više nalazi primjenu u makrobiotičkoj prehrani tj. u proizvodnji visokoproteinske hrane za ljude (oljušteno sjeme). Danas se sve više pristupa  ekološkoj proizvodnji u kojoj se konoplja odlično uklapa u plodored. U optimalnom sklopu biljaka konoplja za vlakno izuzetno dobro guši korove tako da tlo iza nje ostaje čisto. Pojedina istraživanja pokazuju da konoplja djeluje kao repelent i pesticid, tj. uništava ili odbija bakterije, gljivice i insekte. Usjev konoplje dobro štiti tlo od erozije, a važna je i njena dokazana sposobnost izvlačenja teških metala iz tla.

Područje Banije na kojem se nekad uzgajao lan i konoplja i danas je idealno za njihov uzgoj. S obzirom na veliki broj nezaposlenih mladih ljudi na tom području profesor Pospišil smatra da bi gospodarstva s ekološkom proizvodnjom konoplje i drugih manje zastupljenih kultura mogla ostvarivati pristojan dohodak. Savjetuje zadrugarsko povezivanje poljoprivrednih proizvođača s malim prerađivačima (mini uljarom) kako bi zajednički mogli nabaviti repromaterijal i mehanizaciju koja je uz edukaciju najvažniji čimbenik u proizvodnji konoplje. Profesor vjeruje da bi osnivanje zadruge ili nekog centra za proizvodnju i preradu industrijske konoplje u Hrvatskoj ili npr. na području Banije ponovno vratilo konoplju na naša polja, ali ovaj put za proizvodnju sjemena i biomase. Naime, poznato je da konoplja brzo raste te s jednog hektara daje znatno više drveta (biomase) nego šumske vrste. Danas se sve više pažnje poklanja razvoju novih tehnologija za pretvaranje lignocelulozne biomase u biogoriva, biopolimere i druge kemikalije.  Npr. od konoplje se izrađuju ploče za pregradne zidove, materijal za izolaciju, cementni blokovi itd. Međutim, u spomenutom Pravilniku nije definirana upotreba konopljine stabljike, što bi svakako trebalo  promijeniti, odnosno navesti mogućnosti upotrebe.

Stanko Janković uzgaja konoplju, lan i heljdu u svome rodnom mjestu Unčanima na području Općine Dvor i u tome surađuje s Agronomskim fakultetom u Zagrebu. Na pitanje kako se odlučio za proizvodnju ovih kultura, Janković nam kaže kako je bio razočaran prolazeći kroz dućane «zdrave» hrane u kojima nije bilo proizvoda iz njegovog kraja. Janković ove godine ima posijano oko 8 ha konoplje u suradnji s nećakom i s Milanom Borojevićem koji ima posijano oko 2 ha konoplje u Trgovima također u Općini Dvor. Zbog bioloških svojstava i komparativnih prednosti uzgoja konoplje, Janković nije morao poduzimati nikakve posebne agrotehničke mjere, a njegov je OPG certificiran za ekološki uzgoj. Jedina specifičnost je što nakon žetve sjeme konoplje mora odmah u sušaru. Janković ima svu potrebnu mehanizaciju za doradu konoplje. Ostatke koji ostanu nakon prešanja ulja Janković melje i proizvodi brašno i proteine za sportaše. Sva tri proizvoda su visoke kvalitete i imaju veliku uporabnu vrijednost, a što je najvažnije traženi su na tržištu. Počevši od konopljinog ulja koje povoljno djeluje na visoki tlak, snižava šećer i masnoću u krvi, pa do proteina i brašna koje ne sadrži gluten. S obzirom na zloupotrebu konoplje, mnoge države 60-ih godina zabranile su uzgoj konoplje i za industrijske svrhe. Zadnjih godina veliki broj država odobrava uzgoj konoplje koja nažalost još nije dovoljno prihvaćena među našim poljoprivrednicima. Janković se nada da će sve više ljudi shvatiti vrijednost konoplje kao neusporedivo isplativije poljoprivredne kulture u odnosu na pšenicu i kukuruz. Čvrsto vjerujuje u Baniju kao kraj koji je sam po sebi ekološki i gdje je oko 80% zemljišta neobrađeno. Janković se nada da će sve više ljudi, učeći na njegovom primjeru i uz njegovu pomoć što se tiče dorade, odlučiti se na proizvodnju konoplje na Baniji, a prvenstveno na području Općine Dvor.