Ako je u imovinsko pravnom odnosu nastala neka obveza ona može prestati kompenzacijom ili prijebojem.
Sukladno čl. 195 Zakona o obveznim odnosima (N. N. 35/2005) dužnik može kompenzirati tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda ili iste kakvoće i ako su obje dospjele. Ovo je pogodan način kako privrednici ili druge fizičke i pravne osobe mogu poravnati svoje račune.
Kompenzacija neće nastati tako da se ispune pretpostavke, nego je nužna izjava o kompenzaciji. Tek nakon izjave o kompenzaciji nastaju pravni učinci kompenzacije to jest kada su se zato ispunile pretpostavke. Treba kazati da dužnik ne može kompenzirati ono što duguje vjerovniku s onim što vjerovnik duguje njegovu jamcu. Ali, jamac može kompenzirati dužnikove obveze prema vjerovniku s dužnikovom tražbinom prema vjerovniku (čl. 197 ZOO-a). I još nešto, ako je netko dao svoju stvar u zalog za tuđu obvezu, može tražiti od vjerovnika da mu vrati založenu stvar kada se udovolji pretpostavkama za prestanak te obveze kompenzacijom te i onda kada vjerovnik propusti svojom krivnjom obaviti kompenzaciju.
Smetnje zbog zastare
Dug se može kompenzirati sa zastarjelom tražbinom samo ako ona nije bila zastarjela u času kada su se stekle pretpostavke kompenzacije. Ukoliko su se pretpostavke kompenzacije ostvarile, pošto je jedna od tražbina zastarjela, neće nastati kompenzacija ako je dužniku zastarjele tražbine istekao prigovor zastare (čl. 198 ZOO-a). Tako se o tome izjasnio i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-1378/99 te Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-2464/90. Kad je riječ o sudskoj praksi treba kazati da izjava o kompenzaciji može biti usmena ili pisana kao izjava jedne strane drugoj da vrši kompenziranje (Odluka Visokog trgovačkog suda br. 3496/95). To je važan uvjet nastanka kompenzacije.
U čl. 200 ZOO-a navedeni su slučajevi kada kompenzacija nije dopuštena pa ćemo ih ukratko spomenuti: tražbina koja se ne može zaplijeniti, tražbine stvari koje su dužniku dane na posudbu ili čuvanje ili stvari koje je dužnik uzeo bespravno ili ih je zadržao bespravno, tražbina nastala namjernim prouzročenjem neke štete, tražbine naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti i tražbine koje potječu iz zakonske obveze uzdržavanja.
Ustupljene tražbine
Dužnik neće moći obaviti kompenzaciju ako je njegova tražbina dospjela tek pošto je netko treći stavio zabranu na vjerovnikovu tražbinu prema njemu (čl. 201 ZOO-a).
Ako između dviju osoba postoji više obveza koje se mogu kompenzirati, onda će se kompenzacija obaviti po pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja.
Dužnik ustupljene tražbine može kompenzirati primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupatelju. Kao i one tražbine koje je stekao prije obavijesti o ustupu, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kada je obaviješten o ustupu, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljene tražbine ili u isto vrijeme (čl. 199 ZOO-a).
Multilateralna kompenzacija
Ovo je posebna i sasma drugačija vrsta kompenzacije i nešto drugačija od prethodno spomenute. Može biti značajna za privrednike, trgovačka društva, obrtnike i druge pravne subjekte. Za nju se ne traži ni uzajamnost a ni izjava o kompenzaciji budući da je riječ o administrativnoj kompenzaciji koju provodi FINA pa tražbina prestaje obračunom koji ona obavlja.
Na primjer Visoki trgovački sud u tumačenju ove pravne pojave jednostavno kaže: «To iz razloga što kod multilateralne kompenzacije ne moraju biti ispunjenje sve pretpostavke… Naime, ne traži se uzajamnost. U multilateralnoj kompenzaciji sudjeluje više subjekata tako da svaki od sudionika ne mora biti, a i nije, istovremeno vjerovnik i dužnik ostalih sudionika. Radi se, naime, o posebnoj administrativnoj kompenzaciji koju provodi Zavod za platni promet…» (Presuda Vrhovnog trgovačkog suda Pž-2906/94 od 26. travnja 1995. godine)
Ovdje, dakle, ne treba ni izjava o kompenzaciji niti uzajamnost sudionika kompenzacije za razliku od prethodno spomenutih uvjeta iz čl. 195 ZOO-a.
Kompenzacija je legalna pravna pojava i pametan način kako trgovačka društva, privrednici, obrtnici i drugi mogu međusobna potraživanja kompenzirati bez dugotrajnih i skupih ovrha, a to je ujedno i kontribucija smanjenju unutarnjeg dugovanja koje opterećuje gospodarstvo.