Izborni rezultati: kruha i igara

Piše: Dušan Cvetanović

Birači su, osim korupcije, na netom održanim izborima legitimizirali i čitav trenutni ekonomski-društveni model masovnog iseljavanja i masovnog useljavanja i odlučili da je to u ovom trenutku najbolji model za Hrvatsku

Foto: Igor Soban/PIXSELL

Nakon održana dva izborna ciklusa i završene bitke za izvršnu i zakonodavnu vlast u Hrvatskoj, kao i u EU, društvo se polako, ali sigurno vraća u mirnodopsko stanje, počelo je Europsko nogometno prvenstvo i ljeto je pred vratima. Za pola države to znači bitku za svaki euro koji će biti moguće uzeti turistima kako bi se kasnije mogao preživjeti zimski san na jadranskoj obali. Analitičarima hrvatske političke zbilje sada ostaje iz rezultata izbora iščitati volju većine hrvatskih birača: zašto su odabrali kako su odabrali i kuda će takav izbor odvesti državu u sljedeće četiri godine, ali i u nekoj srednjoročnoj perspektivi od 10 godina, pa i duže.

Pobjeda HDZ-a i na parlamentarnim i na europskim izborima pokazala je da većina građana u ovom trenutku dijeli viziju razvoja Hrvatske s vodstvom HDZ-a i da nema dramatične potrebe mijenjati bilo što značajno. Korupcija, po kojoj je vladajuća stranka postala nadaleko poznata, u potpunosti je prestala biti faktor koji bi kod birača izazivao bilo kakvu brigu. Korupcija je rezultatima izbora apsolvirana kao politička tema i legitimizirana kao pojava koja se može tolerirati, kao pojava koja u ovom društvu predstavlja način života i način poslovanja. Biračima je dovoljna deklarativna borba institucija protiv korupcije, a svaki pojedinačni slučaj korupcije shvaća se slabošću pojedinca, a ne sustava, te se mete pod tepih zaborava.

Birači su, osim korupcije, na netom održanim izborima legitimizirali i čitav trenutni ekonomski-društveni model masovnog iseljavanja i masovnog useljavanja i odlučili da je to u ovom trenutku najbolji model za Hrvatsku. Iseljavanje nezadovoljne domaće radne snage u Njemačku i druge zemlje zapadne Europe nastavlja se, a istovremeno jača proces useljavanja desetaka tisuća radnika iz siromašnijih zemalja „trećeg svijeta“. Savršen je to model za hrvatsku ekonomiju. Slažu se i poslodavci jer za minimalnu cijenu dobivaju zadovoljnu radnu snagu i tako vrlo efikasno ostvaruju svoje ekonomske interese. Da se u Hrvatskoj na papiru trenutno živi vrlo dobro, osim građana na izborima, potvrđuju i brojke, pa je tako nezaposlenost na rekordno niskim razinama, a na otocima i mnogim drugim gradovima i općinama radne snage nema ni za lijek. Tako na otoku Murteru nitko ne želi biti poštar, pa računi i druga pošta kasne mjesecima. Pravi je to primjer problema države koja nezaustavljivo ekonomski napreduje, tvrdi vlast, a građanima se teško ne složiti. Oni koji se ne slažu s takvim računicama i mjerilima uspjeha odlaze, pa se na izborima njihov pogled niti vidi niti čuje.

Da je u Hrvatskoj relativno dobro na izborima su pokazali i umirovljenici kao najbrojnija biračka populacija, ima ih oko 1,2 milijuna i predstavljaju najdisciplinarniju biračku bazu velikih političkih stranaka. Prema nekim procjenama, čak 65 posto umirovljenika izlazi na izbore, što svakako predstavlja reprezentativan uzorak u ocjeni njihove većinske političke volje. Prosječna mirovina iznosi 487 eura, a taj iznos, kao i mjere vlade usmjerene njenom povećanju, očito zadovoljavaju većinu umirovljenika. Kako s takvim iznosima mirovina umirovljenici preživljavaju nije potpuno jasno, ali očito je da postoji razumijevanje za politike vlasti koja jedina ima alate za povećanje iznosa mirovina.

Hrvatska na taj način, iako potpuno lišena bilo kakve značajne industrije, polako postaje sve sličnija zemljama zapadne Europe kojima stremi: sve manja nezaposlenost, sve veći, na papiru, životni standard, sve veći udio strane radne snage koji radi za plaću za koju domaći radnici ne žele i ne mogu raditi. Tako su ulice Zagreba u nekoliko godina postale vrlo slične ulicama europskih metropola, prepune ljudi iz raznih krajeva svijeta koji tu više nisu samo kao turisti već kao ravnopravni članovi društva. Jedino što u cijeloj priči o uspjehu u ovom trenutku strši je rapidan pad broja stanovnika i demografske projekcije koje daju naslutiti da će trenutni model ekonomskog rasta završiti demografskim slomom u sljedećih 20 ili 30 godina. Borba za što viši BDP i računica po kojoj je potpuno svejedno tko su i odakle su radnici dok god su minimalno plaćeni, kao i da je iseljavanje stanovnika idealno i dugoročno rješenje za državu, doći će na naplatu u jednom trenutku. No, o tome danas u Hrvatskoj nitko niti ne razmišlja, ni vlast, ni birači, pa je vrijeme da se okrenemo ljetu i Europskom nogometnom prvenstvu. Nakon velebnog uspjeha na Eurosongu, uspjeh na Europskom nogometnom prvenstvu drastično bi doprinio da Hrvatska, na papiru, izgleda još bliže razvijenim zemljama zapadne Europe, a tada bi i male mirovine i korupcija i iseljavanje izgledale još nebitnije nego što izgledaju sada.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: