Želio bih nešto više znati o tehnologiji uzgoja haskapa, te sve popularnije biljke?
Marko M., Vrhovine
Haskap, kozja krv ili modra kozokrvina (Lonicera caerulea var. kamtschatica) jagodičasta je voćna vrsta porijeklom iz sjeveroistočne Azije. U prirodi raste u Rusiji (Kamčatka i Sibir), Kini i Japanu (otok Hokaido). U tim zemljama postoji duga tradicija uzgoja te voćne vrste, a u novije vrijeme sve više se uzgaja u Poljskoj i Slovačkoj. U Hrvatskoj su zasađene tek manje površine. Haskap se još naziva i kamčatska borovnica, kamčatska bobica ili jagoda. Haskap je porijeklom iz Sibira, pa je otporan na niske temperature od -45 do -47°C. Cvate rano i pri temperaturama ispod 0°C, a otvoreni cvjetovi mogu podnijeti čak do -10°C. Haskap je listopadni grm koji može narasti od jednog do tri metra u visinu i 1,5 metara u širinu (u kultivaciji 1,8 metara u visinu i jedan metar u širinu).
Spada u dugovječne biljke, doživi 25 do 30 godina. Često se prvi listovi počinju razvijati već ispod snijega. Haskap se može uzgajati u područjima oštre kontinentalne klime. Najbolje uspijeva na sunčanim položajima, s dobro dreniranim (ocjeditim), ali vlažnim tlom, bogatim organskim tvarima. Za uzgoj haskapa idealan pH je 5,5 do 7. S obzirom na to da haskap nije samooplodna vrsta, potrebno je zasaditi barem dvije različite sorte zajedno, a preporučuje se saditi i tri do četiri sorte u nasadu, koje cvatu u isto vrijeme.
Plod haskapa je bobica duguljastog oblika i plavoljubičaste boje. Bobica je promjera 0,5 do jednog centimetra i duga dva do tri centimetra. Plod dozrijeva u svibnju, meso ploda je tamnoljubičaste boje, a okusom podsjeća na borovnicu. Rađa svake godine, razmnožava se poluzrelim reznicama u srpnju i kolovozu, a zrelim reznicama u studenome. Potrebno je obaviti predsjetvenu pripremu tla, a tlo se uzore na 30-50 centimetara dubine, dok se gnojidba obavlja stajskim ili mineralnim gnojivima. Preporučuje se sadnja u kasnu jesen ili rano proljeće s dvogodišnjim ili trogodišnjim sadnicama, koje imaju dobro razvijena tri do četiri izdanka i dobro razvijen korijenov sustav. Uzgaja se kao grm ili kao živica. Ako se sadi kao grm, što je najčešći slučaj uzgoja na plantažama, međuredni razmak treba biti tri metra, a unutar reda 1,5 metara, a ako ga uzgajamo kao živicu, onda razmak unutar redova treba biti jedan metar. Za jedan hektar potrebno je 2.000 do 3.000 sadnica. Biljke se sade u jame dubine 20, a promjera 30 centimetara. Korijen treba zatrpati sipkom zemljom, dobro zagaziti i zaliti, kako bi se uspostavio što bolji kontakt korijena i tla.
U prvih nekoliko godina uzgoja haskapa najbolja je mehanička obrada cijele površine, a nakon toga se međuredni prostor može zatraviti i redovno kositi. Berba plodova se obavlja ručno, a prinosi u trećoj godini su do jednog kilograma po grmu, dok u punom rodu grm haskapa može dati prinos od tri do pet kilograma u petoj i šestoj godini proizvodnje. Berba se obavlja ručno. U nas su najčešće zastupljene europske sorte: Duet, Altaj, Amur, Smitczka, Tomiczka, Nimfa i Morena, a rjeđe Fialka, Zojka i Wojtek. Plod se konzumira sirov ili se od njega rade džemovi, osvježavajuća pića, dodaje se fermentiranim mliječnim proizvodima. Haskap je bogat vitaminom C, antocijanom, proantocijanom i drugim flavonidima koji imaju antikancerogena, antimutagena, protuupalna i protualergijska svojstva.
