Pčelari liče na pčele. Vrijedni su, plemeniti, zavise od prirode i ne poznaju granice. Goran Mirjanić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci, vodeći je ekspert u oblasti pčelarstva u regionu. Prema anketama sprovedenim među pčelarima, Mirjanić je daleko ispred kolega, neumoran je poput radilice, a okuplja pčelare kao matica. Kada nije za katedrom u Banjoj Luci ili na radnom mjestu načelnika za poljoprivredu i ruralni razvoj u Gradišci, profesora Mirjanića moguće je sresti među pčelarima u Slavonskom Brodu, Istri, Zagorju ili Međimurju ili na stručnim predavanjima na Zlatiboru, Jahorini, u Opatiji, Osijeku ili Sarajevu. Nemjerljiv je njegov doprinos u primjeni nauke u pčelarstvu, selekcionisanju visokoproduktivnih matica, privlačenju međunarodnih donacija ili osmišljavanju apiturizma, grane turizma koja ima sjajnu perspektivu u čitavom regionu. Apiturizam se sastoji od organizacije posjeta pčelinjaku, upoznavanja s tehnologijom proizvodnje, degustacije, kupnje i na kraju, kao najviši stupanj, zdravstveno-terapijskih usluga na bazi pčelinjih proizvoda.

– Kada se pčelari organizuju u udruženja, pa naiđu na razumijevanje lokalnih zajednica, to je onda velika šansa za napredak. Pčelarima su potrebne subvencije, ali i sajmovi i manifestacije koje organizuju turističke organizacije. Tu se pčelari okupljaju, razmjenjuju mišljenja i iskustva i tada se stvara šansa za razvoj apiturizma. A mogućnosti pčelarskog turizma u regionu su velike – smatra profesor Mirjanić, pozitivno ocjenjujući značaj 17 dosadašnjih sajmova u Gradišci za razvoj apiturizma.

Prema njegovim riječima, pčelari se dugo pripremaju za ovakve manifestacije. Biraju pažljivo asortiman proizvoda, vode računa o pakovanju i izgledu te o prezentaciji vlastite proizvodnje.

– Na svim dosadašnjim manifestacijama “Zdravomed” u Gradišci okupljali su se pčelari iz Lijevče polja i Potkozarja te sa Ozrena, Posavine i iz drugih dijelova BiH. Veliki je broj posjetilaca iz susjedne Hrvatske, jer pčelari su sposobni da razvijaju snažne međusobne veze. Sve manifestacije ovakvog tipa vode ka razvoju apiturizma, a ovaj vid turizma može značajno povećati ugled i finansijsku dobit lokalne zajednice – uvjeren je Mirjanić.

Zahvaljujući njegovoj upornosti da se domaći pčelari povežu sa kolegama iz regiona, došlo je do saradnje sa brojnim pčelarima iz Hrvatske i Srbije. I stručna predavanja, seminari i okrugli stolovi na sajmovima na kojima je tema pčelarstvo u značajnoj mjeri doprinose zbližavanju pčelara i razvoju apiturizma. Istarski i slavonski pčelari tvrde da im je itekako koristilo poznanstvo sa profesorom Goranom Mirjanićem. Četrdesetak članova Udruge pčelara Zrinski iz Slavonskog Broda posjetilo je pčelinjake o kojima vodi računa Mirjanić.

– Pčelarski turizam je nešto što bi i u zemljama u okruženju moglo biti sve interesantnije s aspekta širenja pčelarskog znanja na jednostavan i efikasan način. Dobro je da kolege iz drugih krajeva vide ljepote područja gdje mi pčelarimo, da čuju o našim iskustvima, ali i da osjete gostoprimstvo naroda na ovom području. S druge strane, otvaraju se mogućnosti prekogranične saradnje sa pčelarima iz Hrvatske. Drago mi je da je pčelarski turizam počeo posjetom pčelara iz Slavonskog Broda s kojima već nekoliko godina odlično sarađujemo – ističe Mirjanić, čija je cijela porodica bila domaćin gostima iz Slavonije.

– Plod te saradnje je pčelarska ekskurzija, koja je ujedno i nukleus apiturizma u ovom regionu. Upravo su slavonskobrodski pčelari prvi došli u posjetu kolegama na desnoj obali Save. Nakon Slavonaca došli su nam pčelari iz Krapine, pa Istrani. Naše i hrvatsko tržište su povezani i ovakva saradnja je dobrodošla – dodaje Mirjanić.

On pčelari od 1994., a dvije godine kasnije započeo je karijeru na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci, baš na predmetu pčelarstvo. Uspio je spojiti struku, praksu i biznis. Tvrdi da se od pčela može živjeti, ali i naučiti. Pčelari, smatra Mirjanić, moraju poput pčela biti vrijedni i strpljivi, jer nema bogaćenja preko noći. Česte su i kišne godine, sa kasnim mrazovima, hladnim ljetom i lošim prinosima. Tvrdi da čovjek ima šta naučiti od organizacije u samo jednoj košnici.

– Sve što sam stvorio ne bih uspio bez jake i velike podrške porodice. Supruga Ljubica je nastavnica, starija kćerka Nevena je prehrambeni tehnolog, a mlađa Ivana je na trećoj godini studija agroekonomije. Uz nas su i naši roditelji te moj brat i snaha sa dva sinovca. Moj punac Miladin nije pčelar, ali kao da jeste. U potpunosti me prati u pčelarstvu, tako da moja porodica zaista liči na jedno zdravo pčelinje društvo – ističe uvijek nasmijani i za priču raspoloženi Mirjanić.

A njegovu elokventnost, stručnost, posvećenost poslu i umijeću da radi na projektima prekogranične saradnje osjetili su i poljoprivrednici drugih djelatnosti. Nedavno je inicirao formiranje udruženja ovčara i kozara, podržava i voćare, mljekare, sve poljoprivrednike koji vjeruju u vlastiti rad. Pčelarstvu je približio i informacione tehnologije, primjenom SMS vaga za košnice ili elektronskog pčelarskog dnevnika.

– Nauka kod nas ne zaostaje puno za onom u EU-u, pa se nadam i da ćemo moći razvijati dodatne domaće aplikacije koje će naše pčelarstvo učiniti konkurentnijim i profitabilnijim. Pčelarstvo predstavlja veliku izvoznu šansu naše zemlje, jer smo oaza zdrave prirode, vode, vazduha, zemljišta i bilja. Naši proizvodi veoma su interesantni potrošačima u EU-u – smatra Mirjanić, završavajući ovaj razgovor pitanjem:

– Šta to imaju Austrija, Švajcarska ili Slovenija, a što mi nemamo?