Rezultati prvog kruga parlamentarnih izbora u Francuskoj, održanih prošle nedjelje, izazvali su pravi šok kod dijela javnosti, ne samo u Francuskoj već i na čitavom „starom kontinentu“. Stranka Nacionalno okupljanje dobro poznate francuske političarke Marin Le Pen pomela je u prvom krugu francuskih parlamentarnih izbora stranku aktualnog predsjednika Makrona za golemih 14 postotnih poena prednosti. Ono što Makronov poraz čini još većim jest činjenica da je izvanredne parlamentarne izbore na kojima je upravo pometen sazvao samoinicijativno, bez zakonske obveze, iziritiran činjenicom da ga je Le Pen pobijedila i na nedavno održanim izborima za Europski parlament. Tada je francuski predsjednik, odmah po objavi izbornih rezultata, raspustio parlament i pozvao Francuze na birališta, pod obrazloženjem da ne može voditi vladu kojoj je toliko malo građana iskazalo povjerenje na europskim izborima. Iako je Makron vjerojatno očekivao da će takav njegov potez izazvati pozitivni šok i trgnuti većinu građana svjesnih navodnih opasnosti od rasta Nacionalnog okupljanja, ništa od toga se nije dogodilo. Odmah po raspisivanju izbora analitičari su predvidjeli ovakav rasplet događaja i najavili potop Makronovog političkog pokreta. Ono što je sada ostalo francuskim liberalima, ljevici i centru, redom zakletim neprijateljima desničarske zvijezde Marin Le Pen, jest da se u drugom krugu ujedine i pokušaju spasiti što se spasiti da. Njihov cilj je sada onemogućiti Le Pen da dođe do apsolutne većine u parlamentu, što bi joj omogućilo sastavljanje vlastite vlade, a to mogu postići samo zajedničkim djelovanjem i odustajanjem velikog broja kandidata u korist neke od stranaka koje se suprotstavljaju Nacionalnom okupljanju. Francuzi imaju iskustvo u toj vrsti političkih bitaka, jer Marin Le Pen i njezin otac Žan-Mari Le Pen već desetljećima u tamošnjem mejnstrimu slove kao persone non grata. S obzirom na činjenicu da stranka protiv sebe ima gotovo cijelu političku scenu, razumljivo je da je proteklih desetljeća ostajala izvan kruga obnašanja vlasti, iako je oduvijek pojedinačno bila jedna od najjačih političkih opcija. Francuski politički mejnstrim uspijevao je iz izbora u izbore protiv Le Pen stvoriti tzv. sanitarni kordon kojim su je dogovorno isključivali iz vladajućih koalicija.
Njena uvjerljiva pobjeda, prvo na izborima za Europski parlament, a sada i na nacionalnim parlamentarnim izborima, jasan je znak promjene političke klime u Francuskoj. I dok su anti Le Pen kampanje u prošlosti uvijek bile uspješne i završavale mobilizacijom birača liberala i ljevice, sada je takav odaziv sve manje vidljiv. Makron je izrazito nepopularan među Francuzima, a građane je sve teže uvjeriti da je Le Pen smrtna opasnost za njih i njihov standard života. Promjena klime i rast nezadovoljstva građana većine država EU, a pogotovo Francuza, započela je ogromnim migrantskim valovima 2015. i 2016. godine, a nastavila se tijekom kovid krize na koju se odmah nadovezao rat u Ukrajini, što je sve dovelo do kumulativnog rasta inflacije, energetske krize i rapidnog pada povjerenja u postojeće političko vodstvo. Mnogi birači koji su u prošlosti u Nacionalnom okupljanju vidjeli opasnost danas političku scenu gledaju potpuno drugim očima, a mnogi su spremni i promijeniti politički kamp i dati im povjerenje.
Šok koji je pobjedom Le Pen nastao u Parizu i diljem EU posljedica je činjenice da je u očima mnogih u Europi Makron slovio kao jedan od najjačih zastupnika tzv. europskih vrijednosti: skupa nejasnih političkih postulata koje mejnstrim gura kao temeljne postavke zajedničke europske politike. Makron se posljednjih godina, pogotovo nakon odlaska Angele Merkel s čelnog mjesta Njemačke, nametnuo kao neformalni lider EU. Njegova politika spram Ukrajine i podrška Kijevu u ratu s Rusijom lansirala ga je u prvi plan naspram blijedog, dosadnog i praktički nevidljivog njemačkog kancelara Šolca. Makronova politika bila je ujedno i vodilja brojnim europskim vladama u kojem smjeru usmjeriti vlastitu politiku. Njegovi sadašnji, uzastopni porazi mogli bi biti okidač za šire promjene ako bi se u drugom krugu parlamentarnih izbora Nacionalno okupljanje zaista i dočepalo vlasti. I prije francuskih izbora došlo je do smjena vlasti u Nizozemskoj i Belgiji, čije su vlade postale značajno konzervativnije nego one prije njih, no tek promjene u Francuskoj mogle bi značiti drastičniju promjenu političkog smjera čitave Europe. Kako bi ta promjena izgledala nije do kraja jasno, ali donijela bi drastične izmjene migrantskih politika i odnosa prema Ukrajini, što su ujedno i najaktualnije teme na kojima su se lomila koplja na francuskim izborima. Uspije li francuski politički mejnstrim i ovoga puta stvoriti sanitarni kordon oko Le Pen, ove nedjelje radikalne promjene u Francuskoj bit će odgođene, ali već sada je jasno da građani Europe svoju budućnost sve više vide u smjeru koji se drastično razlikuje od postojećeg političkog mejnstrima. Hoće li se taj mejnstrim tim zahtjevima prilagoditi ili će neki novi igrači postati mejnstrim ostaje vidjeti, ali Europu sasvim izgledno u bliskoj budućnosti očekuje zaokret od onoga što se danas smatra normom.
