Što voćar početnik mora znati o cijepljenju voćaka i možete li preporučiti korisnu literaturu iz tog područja?
Ljubiša B., Vanići
Cijepljenje ili kalemljenje voćaka je jedna kirurška operacija za koju je, osim poznavanja same tehnike cijepljenja, važno poznavati i osnovne pojmove iz sistematike voćaka. Voćke su sistematizirane prema morfološkim, fiziološkim i genetskim svojstvima. Ovo je važno znati kako bismo pravilno izabrali srodne podloge i sorte. Također, važno je znati podjelu voćaka jer svaka vrsta ima svoje karakteristike koje su određene njenim postankom, nasljednim osobinama i uvjetima sredine te životnim i godišnjim ciklusima razvitka (stadij mladosti, zrelosti i starosti). U suvremenom voćarstvu cijepljenjem se proizvode voćne sadnice za podizanje velikih plantažnih voćnjaka. Na taj način masovno se razmnožavaju sorte koje daju kvalitetne, ujednačene i standardne plodove. Zahvaljujući prenošenju sortnih osobina na potomstvo, cijepljenjem se šire vrste i sorte voćaka čije plodove u svježem i prerađenom stanju potrošači najviše cijene. Cijepljenje omogućava da se u raznim agroekološkim uvjetima koriste različite kombinacije podloga i sorti. Njime utječemo na kvalitetu plodova izborom odgovarajućih podloga, na vrijeme cvatnje, smanjenje ili otklanjanje opasnosti od mraza, štetočina, bolesti te na završetak vegetacije.
Mnogi dijelovi Hrvatske, posebno Banija, Kordun i Lika, imaju znatne površine pod divljim voćkama koje se cijepljenjem mogu oplemeniti. Cijepljenjem divljih voćaka koristimo genetske osobine tih voćaka i pitomih sorti kako bismo povećali prinose, dobili kvalitetnije plodove, prilagodili habitus voćaka za primjenu agrotehničkih mjera itd. Prema vremenu cijepljenja, ono može biti zimsko, proljetno, ljetno i jesensko; prema stanju zrelosti komponenata može biti zeleno i zrelo; prema načinu upotrebe plemke može biti cijepljenje pupoljkom (spavajući i budni pupoljak) i cijepljenje grančicom (odvojenom i neodvojenom grančicom); prema mjestu cijepljenja sobno, u matičnjaku, u sjemeništu, u voćnjaku; prema načinu korištenja podloge; prema broju cijepljenja na podlozi; prema cilju koji želimo postići (zbog proizvodnje voćnih sadnica, podizanja voćnjaka, poboljšanja voćaka…).
Sam uspjeh cijepljenja ovisi o srodnosti podloge i plemke (što je srodnost bolja, cijepljenje će biti uspješnije, pa treba voditi računa da kombinacije budu botanički srodne), vremenu cijepljenja, životnoj aktivnosti podloge i plemke, kvaliteti podloge i plemke (kalem – grančice, kalema), kontaktu na spojnom mjestu, zdravstvenom stanju podloge i plemke, agrometeorološkim uvjetima, brzini i higijeni cijepljenja te obučenosti kalemara.
Mnogi kalemari amateri postali su vrsni rasadničari baveći se, uz odgovarajuću literaturu, kalemljenjem i proizvodnjom sadnog materijala. Preporučamo priručnik profesora Tomislava Jemrića “Cijepljenje i rezidba voćaka” (izdanje Agronomskog fakulteta u Zagrebu), koji je namijenjen voćarima amaterima kao vodič za upoznavanje s osnovnim načinima cijepljenja voćaka i njihovom pravilnom rezidbom. Također, dobro je pratiti internetske stranice Savjetodavne poljoprivredne službe na kojima možete dobiti naputke o cijepljenju voćaka.
