Deklaracija

Jezik na granici

Srpska književnost, ako išta, pa nek se ponovi milioniti put, oduvijek je i istinski bila i ostala, isluženim terminom, policentrična. Njene najvažnije stvari nastale su zapravo izvan matice, a sam književni kanon neuporedivo je brojniji onima koji su stvarali izvan, jezikom deklaracije rečeno, „nacije-države“

Atanasije Stojković

Atanasije Stojković: pamet, volja i priključenija

Pri kraju radnog puta postaje rektor sveučilišta u Harkovu (gdje će dočekati i kraj života) i „statalni sovjetnik“, čovjek od državnog povjerenja. Ruski car mu poklanja ogroman posjed u tadašnoj Malorusiji, u guberniji čije bismo ime do prije godinu dana primili vjerojatno ravnodušno

Milutin Dedić

Milutin ponovo među Šibenčanima

Možda netko misli da predsjednik pravoslavne opštine Jovan Dedić svojoj djeci slučajno nije dao uobičajena narodna imena kao Nikola, Petar, Rade, Simo, Pilip, Krste, nego baš Milutin i Arsenije – jedno po Svetom kralju i graditelju Gračanice, a drugo po onome koji je izveo narod iz pogibelji upravo ovamo

Narod (ne)podijeljen jezikom

Iako najveći dio Srba govori ekavicom, knjiga vjere i Crkve – Knjiga svih knjiga – i to njena službena verzija, odobrena od samog povjerenstva Svetog arhijerejskog sinoda u ijekavskoj je varijanti Vuka Karadžića i Đure Daničića