Bolest plavog jezika u posljednje se vrijeme vrlo često javlja kod domaćih životinja. Koji su njezini simptomi, koja je preventiva i mjere opreza te kako bolest suzbiti?
Slađana B., Plaški
Bolest plavog jezika je bolest domaćih (ovaca, koza, goveda) i divljih preživača. Uzročnik je virus, a bolest je sezonske prirode, zarazna je i akutna. Razvoju bolesti pogoduje kišno razdoblje koje smo imali gotovo cijelu ovu godinu. Izvori zaraze su bolesne životinje, kao i one koje su preboljele bolest, jer izlučivanje uzročnika bolesti traje i do 30 dana nakon kliničkog ozdravljenja. Bolest prenose sitni komarci iz roda Culicoides. Inkubacija traje do sedam dana, a prvi simptom bolesti je jako povišena temperatura (41-42oC ), koja ponekad može izostati, ali ako se pojavi, može trajati od dva do 11 dana, a u prosjeku šest do sedam dana. Trećeg dana povišene temperature zacrveni se sluznica nosa i usta. Životinja pojačano slini, a od mljackanja se stvara pjena. Na početku bolesti iz nosa se cijedi prozirna tekućina, koja se kasnije zamuti, postaje gnojna, a može sadržavati i krv. Kada se taj iscjedak iz nosa sasuši, nastaje krasta. U težim slučajevima jezik otekne, viri iz usta i tamnoplave je boje, po čemu je bolest i dobila ime (engl. blue tongue – plavi jezik).
Po sluznici usta nalaze se rane koje krvare, pa slina može biti crvenkasta. Iz usta se osjeća neugodan zadah. Životinja je snuždena, ne jede, zbog naslaga krasta u nosu otežano diše. Životinje se nerado kreću, često stoje pogrbljene, glava i uši su im oborene, a može se zapaziti i ubrzano disanje. Može se javiti i krvavi proljev, što je loš prognostički znak. Kada bolest dosegne vrhunac ili pri njezinom kraju javljaju se promjene na papcima: kruna postaje crvena, a papak topao i bolan, pa se životinja zbog toga nerado kreće, većinom leži ili stoji zgrbljenih leđa ili pokušava hodati na koljenima.
Tijekom bolesti kod ovaca javljaju se otekline po licu i na čeljusti, koje se mogu proširiti i na vrat. Vuna slabije raste i otpada u pramenovima. Često se javlja paraliza jednjaka, zbog čega ovca pri pokušaju pijenja povraća vodu, može se zagrcnuti i dobiti tešku upalu pluća od koje ugiba. Kod muznih krava zabilježeni su ožiljci na sisama, pobačaji i rađanje deformirane teladi. Kod koza gotovo i nema kliničkih znakova, a može se pojaviti samo blago povećanje temperature i crvenilo sluznice.
S obzirom na to da je ova bolest virusna, za nju nema lijeka. Smrtnost od bolesti plavog jezika iznosi dva do 30 posto. Jedina preventiva je cijepljenje prije kišnog razdoblja, kao i uklanjanje vode iz svih predmeta u dvorištu te zatrpavanje rupa u kojima se zadržava kišnica. Kada se bolest pojavi, važno je neškodljivo ukloniti sve bolesne životinje (uklanjanje se mora provesti u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju zdravstveni uvjeti vezani uz nusproizvode životinjskog porijekla koji nisu za prehranu ljudi) i provesti temeljitu dezinfekciju nastambe. Sva pravila za kontrolu i suzbijanje bolesti plavog jezika nalaze se u Pravilniku o mjerama za kontrolu i iskorjenjivanje bolesti plavog jezika. Bitno je znati da je svaki poljoprivrednik dužan prijaviti sumnju na bolest plavog jezika nadležnoj veterinarskoj službi koja će obaviti epidemiološko nadziranje i odrediti daljnje postupanje ukoliko bolest bude potvrđena.
