U vrijeme kad izlaze prva dva toma Pekićevih „Pisama iz tuđine“, a oba izlaze u Zagrebu, Beograd i Zagreb, odnosno Srbija i Hrvatska, jedno drugom nikako nisu tuđina. Istorija se, međutim, suprostavila Pekićevoj tendenciji. Kad 1991. bude objavljivao „Poslednja pisma iz tuđine“, zagrebački izdavači, usprkos svemu, neće biti u igri. Knjigu će objaviti beogradska „Dereta“
Hrvatsku Srbija interesuje preskriptivno, dok Srbiju Hrvatska interesuje deskriptivno; drugim riječima, Hrvatsku interesuje ona Srbija kakva bi, po dominantnim hrvatskim željama, trebala biti, dok Srbiju interesuje Hrvatska kakva zaista jeste
Kafkin „Proces“ Orson Vels snimao je na nekoliko lokacija u Zagrebu – osim čuvenih scena na Velesajmu, Vels je najveći broj scena snimio u dvorani „Kola“ (današnji „Hrvatski sokol“), zatim ispred Katedrale te ispred zgrade Narodnog sveučilišta „Moša Pijade“ u ulici Proleterskih brigada (danas Vukovarska)
Ove godine se navršilo tačno osam decenija od smrti slikara Bogdana Šuputa (1914. – 1942.). Život ga je od rodnog Siska preko Novog Sada, Beograda, Pariza, Sarajeva i njemačkih zarobljeničkih logora vratio u Novi Sad, gdje ga je čekala prerana nasilna smrt. Ono što je napravio u svojih nepunih trideset godina je značajan opus, ali i samo torzo slikarskog luka koji je mogao da ispiše
Dvije Gordane su imale i isti nadimak: Goga. Dvije Goge su sve vrijeme provodile zajedno, čak su i na spavanje odlazile zajedno. Razlikovale su se po prezimenu. Druga Gordana prezivala se – Zec. Gordana Crevar se sjeća kako su po njenu drugaricu Gordanu Zec u obdanište često skupa znale doći majka i sestra: Marija i Aleksandra Zec
Zavodljiva je literarno priča o Hermanu Brohu u gradu Zagrebu 1909. godine. Ima tu materijala za beletrističku obradu. To su, između ostalog, i vrijeme i mjesto famoznog „Veleizdajničkog procesa“ kad su u Agramu sudili pedeset i trojici članova Srpske samostalne stranke
Iako Sarajevo s početka dvadeset i prvog vijeka troši mnogo u pokušaju da se uspostavi kao glavni grad nadetničke bosanskohercegovačke kulture i umjetnosti, ono nema praktično nikakvog interesa za Daru Sekulić, ženu koja je u jednoj drugoj epohi tu paradigmu praktično kreirala. Ako negdje u okolini i ima kakvog-takvog interesa za njenu poeziju, onda je to u Republici Srpskoj
Mada je Jugoslavija bila u Pokretu nesvrstanih, mada su ljudi iz Afrike bili već decenijama u jugoslovenskim studentskim domovima, mada južnoslovenske zemlje nemaju istoriju vlastitog kolonijalnog gospodarenja, nego su istorijski bili mnogo bliži statusu kolonija velikih sila, makar se i nalazile na evropskom kontinentu, naši stadioni su bili do kraja rasno unificirani. A ako je nešto u savremenom svijetu pravi izlog multikulture, onda je to vrhunski sport
Vjerovatno tokom cijelog postojanja Jugoslavije nije objavljen roman koji je imao toliko blistavu recepciju, koji je čašćen s toliko nagrada, koji je s toliko intenzivnim konsenzusom instantno proglašen remek-djelom kao roman „Derviš i smrt“ (1966)
Uz sami početak naredne godine, na Božić (po julijanskom kalendaru), navršiće se tačno osamdeset godina od smrti Nikole Tesle. Nije Tesla samo najslavniji Srbin rođen na području današnje Hrvatske, nego je i globalna ikona popularne kulture, bez presedana
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
