Devetnaestog januara ove godine navršilo se pet i po decenija od premijere „Stilskih vježbi“, zagrebačke predstave koja je ušla u anale svjetskog pozorišta. Uz Peru Kvrgića i Lelu Margitić, dio te priče su i Tomislav Radić, Tonko Maroević, Danilo Kiš i Rejmon Keno. Priča je to koja je došla do Ginisove knjige rekorda kao i do povelje za osobit doprinos u promicanju kulturnog razvitka Republike Hrvatske
Otkad je u februaru počeo rat između Ruske Federacije i Ukrajine, impresionistčki se pominje veliki broj ljudi koji su stigli u Srbiju. Prva oficijalna informacija je da broj državljana Ruske Federacije koji je došao u Srbiju iznosi 140.141, iz Ukrajine je došlo 22.709 ljudi, dok je iz Bjelorusije došlo 5.501 ljudi, saopštilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije. Svi ovi ljudi su ponovo, kao i prije sto godina, „neopterećeni kvotama, vizama, restrikcijama“
Link sa Jugoslavijom, ergo sa Srbima, zajednički je „krimen“ praktično svim istorijskim ličnostima koje su devedesetih u Zagrebu ostale bez „svojih“ ulica. Usprkos ustavnom pozivanju na kontinuitet sa odlukama ZAVNOH-a, u praksi su očito promovisane neke druge vrijednosti
Navršava se stotinu godina od rođenja velikana hrvatskog filma, Vatroslava Mimice, režisera koji je ekranizirao „Banović Strahinju“
U jednom aforizmu od prije desetak godina, ratovi koji su pratili raspad Jugoslavije opisani su kao ratovi za teritoriju na kojoj niko više ne želi da živi. Gorka hiperbola postala je skoro dokumentarna stvarnost
U vrijeme kad izlaze prva dva toma Pekićevih „Pisama iz tuđine“, a oba izlaze u Zagrebu, Beograd i Zagreb, odnosno Srbija i Hrvatska, jedno drugom nikako nisu tuđina. Istorija se, međutim, suprostavila Pekićevoj tendenciji. Kad 1991. bude objavljivao „Poslednja pisma iz tuđine“, zagrebački izdavači, usprkos svemu, neće biti u igri. Knjigu će objaviti beogradska „Dereta“
Hrvatsku Srbija interesuje preskriptivno, dok Srbiju Hrvatska interesuje deskriptivno; drugim riječima, Hrvatsku interesuje ona Srbija kakva bi, po dominantnim hrvatskim željama, trebala biti, dok Srbiju interesuje Hrvatska kakva zaista jeste
Kafkin „Proces“ Orson Vels snimao je na nekoliko lokacija u Zagrebu – osim čuvenih scena na Velesajmu, Vels je najveći broj scena snimio u dvorani „Kola“ (današnji „Hrvatski sokol“), zatim ispred Katedrale te ispred zgrade Narodnog sveučilišta „Moša Pijade“ u ulici Proleterskih brigada (danas Vukovarska)
Ove godine se navršilo tačno osam decenija od smrti slikara Bogdana Šuputa (1914. – 1942.). Život ga je od rodnog Siska preko Novog Sada, Beograda, Pariza, Sarajeva i njemačkih zarobljeničkih logora vratio u Novi Sad, gdje ga je čekala prerana nasilna smrt. Ono što je napravio u svojih nepunih trideset godina je značajan opus, ali i samo torzo slikarskog luka koji je mogao da ispiše
Dvije Gordane su imale i isti nadimak: Goga. Dvije Goge su sve vrijeme provodile zajedno, čak su i na spavanje odlazile zajedno. Razlikovale su se po prezimenu. Druga Gordana prezivala se – Zec. Gordana Crevar se sjeća kako su po njenu drugaricu Gordanu Zec u obdanište često skupa znale doći majka i sestra: Marija i Aleksandra Zec
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
