Muharem Bazdulj
Vanestetska razmimoilaženja
Najvažnija književna nagrada u socijalističkoj Jugoslaviji bila je NIN-ova nagrada. Ona se tradicionalno dodjeljuje u januaru. Na tom tragu, najmanje tri važne današnje književne nagrade u Beogradu i Zagrebu (uključujući i NIN-ovu) dodjeljuju se u januaru. Ali već neko vrijeme uticaj tih nagrada u književnom polju je mnogo manji nego prije
Vježbanje srpsko-hrvatske povezanosti
Devetnaestog januara ove godine navršilo se pet i po decenija od premijere „Stilskih vježbi“, zagrebačke predstave koja je ušla u anale svjetskog pozorišta. Uz Peru Kvrgića i Lelu Margitić, dio te priče su i Tomislav Radić, Tonko Maroević, Danilo Kiš i Rejmon Keno. Priča je to koja je došla do Ginisove knjige rekorda kao i do povelje za osobit doprinos u promicanju kulturnog razvitka Republike Hrvatske
Neopterećeni vizama i kvotama
Otkad je u februaru počeo rat između Ruske Federacije i Ukrajine, impresionistčki se pominje veliki broj ljudi koji su stigli u Srbiju. Prva oficijalna informacija je da broj državljana Ruske Federacije koji je došao u Srbiju iznosi 140.141, iz Ukrajine je došlo 22.709 ljudi, dok je iz Bjelorusije došlo 5.501 ljudi, saopštilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije. Svi ovi ljudi su ponovo, kao i prije sto godina, „neopterećeni kvotama, vizama, restrikcijama“
Prognana imena sa uličnih tabli
Link sa Jugoslavijom, ergo sa Srbima, zajednički je „krimen“ praktično svim istorijskim ličnostima koje su devedesetih u Zagrebu ostale bez „svojih“ ulica. Usprkos ustavnom pozivanju na kontinuitet sa odlukama ZAVNOH-a, u praksi su očito promovisane neke druge vrijednosti
Kako je najljepša srpska narodna pjesma postala hrvatski film
Navršava se stotinu godina od rođenja velikana hrvatskog filma, Vatroslava Mimice, režisera koji je ekranizirao „Banović Strahinju“
Nepodnošljiva lakoća odlaženja
U jednom aforizmu od prije desetak godina, ratovi koji su pratili raspad Jugoslavije opisani su kao ratovi za teritoriju na kojoj niko više ne želi da živi. Gorka hiperbola postala je skoro dokumentarna stvarnost
Borislav Pekić: Zagrebačka Pisma iz tuđine kao anticipacija
U vrijeme kad izlaze prva dva toma Pekićevih „Pisama iz tuđine“, a oba izlaze u Zagrebu, Beograd i Zagreb, odnosno Srbija i Hrvatska, jedno drugom nikako nisu tuđina. Istorija se, međutim, suprostavila Pekićevoj tendenciji. Kad 1991. bude objavljivao „Poslednja pisma iz tuđine“, zagrebački izdavači, usprkos svemu, neće biti u igri. Knjigu će objaviti beogradska „Dereta“
Hrvatska i Srbija: vječna (a)simetrija
Hrvatsku Srbija interesuje preskriptivno, dok Srbiju Hrvatska interesuje deskriptivno; drugim riječima, Hrvatsku interesuje ona Srbija kakva bi, po dominantnim hrvatskim željama, trebala biti, dok Srbiju interesuje Hrvatska kakva zaista jeste
Kako je Orsonu Velsu Zagreb „glumio“ Prag
Kafkin „Proces“ Orson Vels snimao je na nekoliko lokacija u Zagrebu – osim čuvenih scena na Velesajmu, Vels je najveći broj scena snimio u dvorani „Kola“ (današnji „Hrvatski sokol“), zatim ispred Katedrale te ispred zgrade Narodnog sveučilišta „Moša Pijade“ u ulici Proleterskih brigada (danas Vukovarska)
