Ako postoji netko u današnjem sportu koji se osim uspjeha, slave i priznanja, „nauživao“ uvredljivih komentara, sumnjivih primjedbi i neistinitog izvještavanja, onda je to Novak Đoković. Trenutno najbolji teniser svih vremena, možda i najbolji sportaš uopće, Novak Đoković, s toliko osvojenih trofeja i brojem dana na prvom mjestu na svjetskoj teniskoj rang listi – zapravo je idealna meta za izvrtanje istine i senzacionalističko izvještavanje. Đoković je na razne načine dizao prašinu: bio je potpuno anonimni igrač koji je došao iz neke nepoznate egzotične balkanske zemlje, u svjetskim medijima označene kao ne baš na dobrom glasu, i koji je zatim pokvario račune planetarno obljubljenima Federeru i Nadalu, osvojivši više trofeja od njih. Pri tom se ponašao autentično, dobroćudno i slobodno, što je bilo izvan pravila i nedizajnirano za mjerila elite bogatih i moćnih. Javno je govorio da voli svoju zemlju, ali i sve ljude ovog svijeta, što je u stvari bila velika hereza za trvenja, predrasude i animozitete ovoga vremena. Sam Đoković je taj problem obrazložio na slijedeći način: „Sloboda govora je iluzija i ako razmišljaš svojom glavom i ako to što misliš nije u opšte prihvaćenom narativu, ti ćeš biti izopšten i bićeš obeležen kao zločinac.“

„Sloboda govora je iluzija i ako razmišljaš svojom glavom i ako to što misliš nije u opšte prihvaćenom narativu, ti ćeš biti izopšten i bićeš obeležen kao zločinac“, rekao je Đoković

O Đokoviću se pisalo s nedovoljno istine i onda kada se borio za prava tenisača i za smanjenje njihovog opterećenja u sistemu i gustini natjecanja i kada je izrazio svoje pravo da se ne cijepi protiv korone, dok nije siguran što unosi u vlastito tijelo, od kojeg kao sportaš živi. Kasnije se pokazalo da neka od tih cjepiva koja su primili milioni ljudi, itekako nisu bila sigurna za zdravlje. O Đokoviću se tendenciozno i negativno pisalo i kada je bio kažnjavan više nego što je trebalo (slučajni udarac lopticom u linijsku sutkinju i diskvalifikacija s US opena 2020.) i onda kada uopće nije trebalo da bude brutalno kažnjen (izbacivanje s Australijan opena 2022. zbog toga što nije primio vakcinu protiv korone, iako je tu činjenicu prijavio Australskom teniskom savezu, nakon čega je dobio službeni poziv i iako je na prvom sudskom ročištu u Australiji sudac oslobodio Novaka svake tužbe).

Lista javnih izvještača s raznih strana koji žele skrenuti pažnju na sebe tako što će se ironično „očešati“ baš o Novaka Đokovića prilično je duga. Tako je na ovogodišnjem Australijan openu novinar Toni Džons u direktnom prijenosu za australski Kanal 9 nakon pobjede Novaka u osmini finala rekao sljedeće: „Možete vidjeti Novakove navijače u punom glasu. Njihovo pjevanje je prilično neobično. Novak! On je precijenjen! Novak je prošlost! Novak! Dečko, drago mi je da me ne čuju.“ Prvo, ako je ovo bila šala, onda je bila neukusna. Drugo, „lažna vijest“ i pritom i uvredljiva jest da nečije pjevanje uopće može biti „neobično“, jednako kao i to da je najbolji teniser današnjice „precijenjen“, teniser koji je oborio sve moguće rekorde. Ispravku neslane šale i „fejk njuza“, Novak je tražio od Džonsa u obliku javne isprike i dobio ju je.

Nadalje, svaka nervoza s Novakove strane ili njegova žučna diskusija sa sucem ili njegovim trenerskim boksom u trenucima fizičke ili psihičke krize, dočekivana je zvižducima i nedobronamjernim komentarima na tribinama i u medijima, koji u najmanju ruku nisu uvažavali svu kompleksnost užarene situacije sportskog borilišta. Nevjerojatna iskušenja tokom meča poznaju mnogi teniseri i o tome neprestano govori i sam Đoković: „Na teniskom terenu tokom meča ja prođem mali milion emocija – što onih najlepših, što onih najgorih, i sumnji, i kritika, i ekstaze, zadovoljstva, ljutnje, besa, svega ostalog…“ Tenis je sport totalnog iscrpljivanja i emotivnog pražnjenja, kada mnogi teniseri u trenucima krize razbijaju rekete, galame, urlaju na sebe, suce i trenere. To mogu svi – ali očito ne i Novak. Što znači naslov „Novak Đoković odbio igrati meč i posvađao se s hrvatskom sutkinjom. Svi pričaju o nervoznim reakcijama“? Radilo se o tome da su usred dana bili upaljeni reflektori koji su smetali igri i kada su na primjedbu Đokovića ugašeni, meč je nastavljen. Nadalje, kada se, na primjer, pročitaju naslovi članaka u medijima „Đoković urlao na Ivaniševića“ ili „Dokad će Ivanišević trpjeti živčanog Đokovića?“, „Srbin svojim kontroverznim stavovima nastavlja živcirati cijeli svijet i sebe prikazuje kao žrtvu“, „Novak Đoković odbio igrati meč i posvađao se s hrvatskom sutkinjom. Svi pričaju o nervoznim reakcijama“ (članaka sa sličnim naslovima ima nebrojeno puno), onda bi logičan zaključak trebao biti da je Đoković u najmanju ruku teška osoba, da je bolje ne imati posla s njim i da mu se ne treba diviti jer je on daleko od statusa najboljeg tenisera današnjice.

U našim krajevima treba imati dovoljno iskustva o tragičnim međunacionalnim odnosima da se takvi naslovi mogu čitati i između redova: „Zašto naš Hrvat (Ivanišević) uopće ima posla s jednim takvim Srbinom (Đoković)?“ Sigurno je da namjera konkretnog medija nije bila u tome da izazove prizvuke međunacionalne netrpeljivosti, ali dobronamjeran novinarski savjet svakako bi mogao biti da treba izbjegavati riječi i naslove koji objektivno ne odgovaraju stvarnom stanju stvari rečenog događaja, ali koji bi u osjetljivoj međunacionalnoj atmosferi mogli izazvati takve primisli, koje nikome ne trebaju. Zbog svega ovoga ne možemo pobjeći od istine da su u hrvatskim medijima pozitivne reakcije na uspjehe Novaka Đokovića vrlo rijetke i da su one, čak i kada ih ima, uvijek strogo dozirane, hladne i korektne, bez pretjeranog oduševljenja. To ne uspijeva promijeniti ni njegov odnos prema na primjer hrvatskom teniseru nove generacije Borni Ćoriću, kojeg doživljava kao mlađeg brata, pa ni geste poput one kada je ušao u autobus hrvatskih nogometaša da s njima proslavi njihovo osvajanje drugog mjesta na svjetskom prvenstvu u nogometu 2018. godine… Bivši trener Novaka Đokovića Goran Ivanišević o Novakovim povremenim burnim reakcijama tokom meča kaže sljedeće: „Razumijem ga, i ja sam bio teniser. Tokom meča, prisutne su snažne emocije. Ne smeta mi što viče, slabo se čujemo, teren je daleko, a tu je i publika. Na kraju, jedino je važan rezultat. Pritisci su veliki, rekordi… On nekada i mora da se isprazni…“ Što o Ivaniševiću kaže Novak? „Pre svega, angažovao sam ga jer dolazimo iz istog govornog područja, iz praktično iste tradicije. Naš mentalitet je vrlo sličan. On je pozitivno lud kao i svi mi Balkanci. Sa njim se nekako i bolje razumem. Slažemo se. Pre svega smatram da smo nas dvojica prijatelji, pa tek onda saradnici.“

Konačno, puno puta je Novak Đoković bio napadan u medijima jer „simulira“ povrede u toku teniskih turnira, nakon kojih pobjeđuje, iako se baš uvijek pokazalo da su stvarne povrede postojale, da je igrao uz velike bolove i pod lijekovima, uz ne mali rizik od većih povreda, kao i uz kasnije liječničke nalaze, rendgenske snimke i dugotrajne terapije poslije svega. Konačno, uz Novaka i dvojica najboljih, Federer i Nadal, povukli su se iz tenisa – radi povreda. Ali, bez obzira na to što povrede prate baš svakog sportaša u bilo kojem sportu, javno mnijenje Novaka Đokovića ne gleda na isti način. Naime, to javno mnijenje uvijek sumnja da je Đoković zaista povrijeđen. Na posljednjem Australijan openu, kada je u četvrtfinalu pobijedio mladu zvijezdu u usponu Karlosa Alkaraza, žaleći se tokom meča na bolove butnog mišića lijeve noge, salve negodovanja, čak i ruganja na račun „povrede“ sijevale su na sve strane, u gledalištu i u medijima. Australski mediji pisali su o Novakovoj „taktičkoj povredi“, a Jutarnji list o toj je povredi pisao u tekstu pod naslovom „Novak Đoković je neviđeni borac ili prevarant i glumac. Je li ovaj tip ozlijeđen ili ne?“ U samom tekstu se također podgrijavala sumnja: „Doista je na trenutke izgledalo da je ozljeda vrlo obzirna prema Novaku budući da se uglavnom ‘javljala’ samo između poena, ne i tijekom poena. Jer samo bi između poena, i to češće kada bi ih izgubio, radio bolne grimase na licu, rastezao se, pregibao, šepao, poskakivao.“

Na posljednjem Australijan openu mediji su pisali o Novakovoj „taktičkoj povredi“, a Jutarnji list o toj je povredi pisao u tekstu pod naslovom „Novak Đoković je neviđeni borac ili prevarant i glumac. Je li ovaj tip ozlijeđen ili ne?“

Dva dana kasnije, Novak je u polufinalu protiv Aleksandra Zvereva nakon prvog seta predao meč, zbog te iste povrede koju je imao i u četvrtfinalu. Opet je jako puno ljudi zviždalo. Ako je Novak Đoković simulirao povredu u četvrtfinalu da bi dobio meč, zašto bi simulirao povredu onda kada gubi meč.

Kako izgledaju i što jesu činjenice vezane za povredu Novaka Đokovića na ovogodišnjem Australijan openu? Radiološki snimak pregleda magnetnom rezonancom Đokovićeve zadnje lijeve lože (stražnjeg mišića buta noge) napravljen je 25. januara u klinici Victoria House Medical Imaging u Melburnu, dan poslije povrede zbog koje je Novak morao da preda polufinale i objavljen je u većini svjetskih medija. Piter Larkins, poznati doktor iz Australije, ostao je zatečen kada je vidio s kakvom je povredom Novak Đoković uopće uspio da završi meč protiv Karlosa Alkaraza i izađe na teren protiv Aleksandera Zvereva.

Da li će Novak Đoković biti lišen predrasuda, poluistina, netočnih podataka i uvredljivih komentara, do kraja njegove teniske karijere? Neće. A Novak Đoković je samo dobar i plemenit mladi čovjek i odličan sportaš.