Pitanje da li danas postoji hrvatski antifašizam, ma koliko se činilo izlišnim, ne postavlja se bez osnova. Primjeri iz prakse to najbolje potvrđuju.
Dan antifašističke borbe, 22. juna, već po tradiciji obilježili su antifašisti i pripadnici srpske zajednice iz Karlovca i Karlovačke županije. Kod devastiranog centralnog spomenika oslobodiocima Karlovca i žrtvama fašističko-ustaškog terora u nekadašnjem Perivoju slobode položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Tako je i 6. maja na Dan oslobođenja grada. Ni ovog puta nije bilo službenih predstavnika grada i županije, koji su se ponekad znali pojaviti na Dan oslobođenja, uglavnom u liku bivšeg dogradonačelnika Dubravka Delića koji se često odazivao i na obilježavanja datuma iz povijesti karlovačkih manjinskih zajednica.
– Ovom prilikom smo obilježili Dan antifašističke borbe, Dan državnosti 25. juna i Dan ulaska Hrvatske u EU 1. jula. U četvrtak, na sam praznik, prisustvovali smo centralnoj proslavi u šumi Brezovica. Isto poslijepodne smo sudjelovali i na protestnom skupu u Zagrebu u znak podrške da se ne mijenja ime Trga Maršala Tita. U subotu 24. juna, pak, bili smo na komemoraciji u Jadovnom. Ove aktivnosti obilježavamo svake godine – kazao je za P-portal Mirko Miladinović, predsjednik karlovačkih antifašista.
Karlovačke gradske i županijske vlasti, pak, obilježile su Dan antifašističke borbe tako što su položili vijence i zapalili svijeće na spomeniku dragovoljcima i braniteljima na Turnju, nadomak grada. Odali su, dakle, počast onima koji s Drugim svjetskim ratom nemaju ama baš nikakve veze. No, između redova se tu dade štošta iščitati. Paralela između talijanskih fašista, njemačkih nacista i njihovih domaćih pomagača, koji su svi zbirno nazvani fašistima, protiv kojih su se partizani borili, i s druge strane Srba protiv kojih su se „opravdano“ borili dragovoljci i branitelji. Dakle, radi se o podmukloj zamjeni teza. Ostaje nejasno što su onda hrvatski partizani i komunisti bježali i spas pronalazili na Kordunu, Baniji, Lici i drugim krajevima pod nadzorom srpskih partizana ako su oni zapravo bili – fašisti. Uzgred, da podsjetimo da sadašnje županijsko i gradsko vodstvo godinama ne dozvoljava da karlovačka gimnazija ponese ime svog najznačajnijeg učenika – Nikole Tesle, kao što i Dan oslobođenja 1945. smatra zapravo Danom okupacije.
[pullquote class=”full”]„Gradonačelnik Damir Mandić, u pratnji zamjenice Andreje Navijalić i predsjednice Gradskog vijeća Grada Karlovca Marijane Tomičić obilježio je sutrašnji Dan antifašističke borbe. Polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na Turnju, a zatim i na Židovskom groblju, odali su poštovanje svima koji su dali svoj život i zdravlje za slobodu koju danas svi živimo, kao i onima koji su nevini stradali od totalitarnih i fašističkih režima“ – navedeno je na stranicama Grada Karlovca kao vijest o obilježavanju Dana antifašističke borbe[/pullquote]
Zanimljivo je i da država obilježava „Dan antifašizma“, jer je po Ustavu na tim temeljima i ustanovljena, a onda predsjednica izbacuje iz svog ureda bistu vođe te iste antifašističke borbe. To, kao ni kao ni promjenu imena Trga Maršala Tita, nije dozvolio čak ni Tuđman. Što bi rekli Englezi, Francuzi, Ameri da netko traži brisanje imena Churchila, De Gaulea, Trumana…? Jedino su Rusi-Sovjeti i Jugovići dozvolili da se njihovi ratni heroji i vođe eliminiraju iz sjećanja ljudi. Prema svjedočenju Ive Goldsteina, hrvatskog ambasadora u Francuskoj, za vrijeme obilježavanja 70. godišnjice iskrcavanja saveznika u Normandiji 1944.–2014. na velikom TV zidu vrtilo se pet slika vođa antifašističke koalicije: Churchill, De Gaulle, Truman, Staljin i Josip Broz Tito. Što je svijet mislio o Titu svjedoči njegova sahrana i sudionici.
Iz ovog jedino možemo zaključiti: antifašizam je u Hrvatskoj tek dobro smišljena obmana za potrebe ulaska u EU, a stvarnost je sasvim drugačija. Revizionizam je na svakom koraku.
Pored toga, trebalo bi i raščistiti istinu o stvarnoj ulozi Prvog sisačkog odreda i demistificirati mantru o „prvoj oružanoj antifašističkoj formaciji na tlu okupirane i porobljene Evrope“. U najkraćem: Drugi rat počinje 1. septembra 1939. napadom Njemačke na Poljsku; Sisački odred se formira 22. juna 1941., dakle 22 mjeseca od početka rata, 60 dana manje od dvije godine. Zar stvarno treba vjerovati da u gotovo cijeloj okupiranoj i porobljenoj Evropi nitko ništa nije učinio kontra okupatora, da nitko nije pružio ama baš nikakav otpor dok 79 ljudi iz Siska i okolice ne odlaze u šumu Brezovica? Šta bi na tu tvrdnju rekli u EU? O tim vremenima mnogo je pisao bivši direktor karlovačkog Historijskog arhiva, dr.sci. Đuro Zatezalo, a valja pročitati i intervju za zagrebački Vjesnik /Danas bivšeg predsjednika Savezne konferencije Socijalističkog Saveza Radnog Naroda Jugoslavije (SK SSRNJ), Siščanina, Marijana Cvetkovića, negdje iz 80-tih godina prošlog vijeka. Taj datum je odredio Tuđman kako bi Hrvatsku prikazao rodonačelnikom antifašizma i smanjio značaj Srba iz RH i susjedne BiH, iako su oni prvi digli stvarni oružani ustanak, kao i Žikica Jovanović Španac 4. jula u Beloj Crkvi, u Srbiji.
Cvetković se prisjeća tih dana, kada sisački komunisti bježe u šumu Brezovica kako bi se sakrili pred hapšenjima ustaša pošto je Hitler 22. juna napao SSSR. Imali su tek nekoliko pištolja i nisu ratno djelovali, jer nisu imali čime. U Brezovici su čekali vezu da prijeđu na slobodni teritorij Banije, preko Kupe, koji su držali Srbi pod komandom Vasilja Gaćeše. Tamo su primljeni kao braća i pozdravio ih je sam Vasilj Gaćeša. O tim događajima u svojim memoarima pisao je i Ivan Šibl, narodni heroj, prema čijim memoarima su snimljene TV serije kao i film Antona Vrdoljaka Kad čuješ zvona.
– Jadna je zemlja, i to još članica EU, kojoj Hasanbegović i Esih pišu „istinitu povijest“. U normalnim zemljama EU za njih se ne bi ni znalo da uopće postoje, a kamoli da još budu i članovi parlamenta. Gradsko i županijsko vodstvo Srbe u stvari proglašava fašistima i okupatorima, a istovremeno slave osvajanja kasarni JNA, regularne vojske SFRJ, pa mi nije jasno tko je tu agresor. Šta bi se dogodilo da bilo tko sada u Hrvatskoj napada kasarne HV-a i policije i proglasi ih okupatorima? Kako bi RH u toj prilici djelovala? – rekao je jedan Karlovčanin ne želeći da mu navedemo ime i obećao je da više na ovakve događaje neće ići jer omalovažavaju Srbe, povijest, partizane, antifašiste i stvarne događaje iz Drugog svjetskog rata te revizionistima na neki način daju legalitet i legitimitet, a u tome ne želi sudjelovati.
Naslovna fotografija: KAportal.hr
