Dolaskom ljetnih vrućina započinje sezona kupanja na Uni, našoj smaragdnoj ljepotici. Na pitoresknim obalama ove brdske rijeke sve je više kupača i turista, ali i gradske djece koja su došla kod svojih baka, djedova i rodbine na ljetne praznike.
Mjesta uz Unu imaju ogroman izletnički potencijal koji je kod nas, za razliku od BiH, slabo iskorišten. No to poznate plaže s naše strane Une ne čini praznima. Pašić, Sastavci i Javornik dvorske su plaže pune ljudi tokom cijelog dana. Domaće stanovništvo jedva čeka pozavršavati svoje poljoprivredne i kućanske poslove kako bi se rashladilo u čistoj rijeci.
Za turiste i gradsku djecu kupanje i boravak uz brzu i sedrama prošaranu Unu predstavlja pravu pustolovinu. Domaće stanovništvo, koje se izvještilo u plivanju na brzoj Uni i koje dobro poznaje tok rijeke, rado će pokazati sve čari borbe s neukrotivom rijekom. Tako će iskusniji plivači potražiti razonodu u pomalo adrenalinskom spustu niz brzake koje je Una stoljećima formirala stvarajući sedrene stijene. Bacajući se u hladnu Unu, mladići i djevojke dokazuju svoju spretnost u plivanju i odvažnost boreći se s ovom zelenom ljepoticom. Isplivavaju na obalu s osmijehom na licima od uzbuđenja. Svatko od njih se baca još po nekoliko puta u vodu kako bi za manje od pola minute, koliko traje spust niz brzake, osjetili taj neopisiv osjećaj navale adrenalina, a njime i sve čari ove rijeke.
Una je u svom toku, formirajući sedre i bukove (slapove), u igri s prirodom napravila male udubine koje nalikuju bazenima, dajući time mogućnost kupačima da uživaju u prirodnoj masaži. Gledajući one koji uživaju u jednom od takvih bazena čini se kao da ih Una masira svojim čarobnim prstima, dok se na tisuće kapljica koje im prelaze preko ramena presijava na suncu.
Povremeno Unom prolaze lađe. Nekada je na Uni bilo mnoštvo drvenih lađa koje su izrađivali vješti majstori. Dolaskom novih vremena sve je manje drvenih lađa, kao i majstora koji ih izrađuju, no to ne umanjuje doživljaj vožnje usamljenom lađom kanjonom rijeke. Mnoge obitelji imaju običaj kampirati uz Unu i po nekoliko dana. Djeca u pratnji roditelja uz nezaobilazan plač u plićaku nauče plivati, a kasnije ih ništa ne može izvući iz vode kako bi se ugrijali na suncu.
Kraj Une se rađaju ljubavi, ali se i uživa u ljubavi. Pa se na osami mogu vidjeti zaljubljeni parovi kako uživaju u rijeci ili u hladu. Mnogi uživaju uz knjigu, karte ili šah. Dok gurmani spremaju nezaobilazan roštilj, kotlovinu, ribu ili sataraš od domaćih paprika i paradajza, kako bi se svima vratila izgubljena snaga poslije plivanja u snažnoj rijeci. Sve što se ponese taj dan za jelo i piće, uključujući i nezaobilaznu lubenicu, odlično hladi Una.
Kako se ljeto bude primicalo svome kraju, tako će i plaže uz Unu postati praznije i na kraju potpuno opustjeti, tek povremeno moći će se vidjeti poneki ribič kako peca u tišini. No oni koji su samo jednom bili na Uni vraćaju se ponovno svake godine. Baš kao i stari Rimljani koji su nazvali ovu rijeku Jedinom. Oni koji su samo nakratko osjetili njenu ljepotu dovest će svoje prijatelje kako bi im pokazali sve čari ljeta uz nju, kao i srdačnost ljudi koji žive s Unom. Običaj je reći tko je jednom bio na Uni, više nikada ne poželi otići na more.
