Donald Tramp i njegova kaubojska vanjska politika, koju provodi po ubrzanom postupku, doveli su čitav svijet u stanje opravdane ratne psihoze. Faza globalnog šoka iznenadnim ratnim operacijama protiv svega i svakoga polako jenjava i svjetska javnost se već navikla na ratno stanje. Treći svjetski rat koji je do prije nekoliko godina bio samo teoretska mogućnost, danas više nikoga ne bi iznenadio. Dovoljno je da Rusiji ili Kini „pukne film“ i da stanu na stranu Irana i treći svjetski rat bi dobio svoje glavne obrise.
Da se treći globalni sukob opasno približio najbolje govori činjenica da se ponovo polako kuha i na Balkanu. Vidjele žabe da se konji potkivaju pa i one podigle noge. Tako se digla velika frka jer je Srbija nabavila kineske hipersonične rakete s kojima zvanični Beograd može gađati zvanični Zagreb. Iz Zagreba se na to javila SDP-ova obrambena uzdanica Ante Kotromanović koji je najavio da Hrvatska nabavlja sustave kojima može „tretirati“ Beograd. Čovjek se toliko uživio da je već u miru prešao na ratnu terminologiju, pa uništavanje i ubijanje tonama eksploziva već opisuje vojnim rječnikom. Zašto bi točno Beograd gađao Zagreb nije previše jasno, pogotovo jer bi time gađao NATO savez. Ali medije i ratne huškače taj dio jednadžbe ne zanima, ratni narativ se mora progurati jer rat u Iranu je fora, ali nije domaći proizvod nego uvozni.
Sve to, od odmjeravanja snaga velikih sila, pa do odmjeravanja na rubovima šahovske ploče upućuje na to da se niti jedan scenarij svjetske budućnosti više ne može isključiti. Trenutak kada rat postane normalnost i kada pijanci po birtijama počinju crtati svoje karte svijeta – trenutak je u kojem mir više nije zagarantiran. Uskoro će biti dovoljan jedan pucanj, jedan događaj koji će pokrenuti lančanu reakciju događaja. Prvo će krenuti veliki jedni na druge, a onda i mali. Veliki će se ponovo tući zbog nafte, pomorskih ruta, interesa, a mali ponovo zbog karata iz srednjeg vijeka, zbog partizana i ustaša i sličnih „sudbonosnih“ stvari.
I ako izbjegnemo novi veliki sukob, to sigurno neće biti zato što smo kao čovječanstvo nešto naučili, jer nismo ništa naučili. Želja za uništenjem drugoga i danas je jednako jaka kao što je bila prije 50 ili 100 godina, pogotovo kada mislimo da smo mi ti koji ćemo iz sukoba izaći na nogama. Već danas bi se skupili milijuni ljudi koji bi bez problema opravdali upotrebu nuklearne bombe radi postizanja ciljeva svoje grupe, a dobro usmjerenom propagandom taj broj bi se mogao ustostručiti u samo nekoliko tjedana ili mjeseci.
Na kraju, hoće li ili neće doći do velikog globalnog sukoba sigurno neće ovisiti o mudrosti naroda i njihovih vođa nego o pukoj sreći, slučaju, sretno poredanom redoslijedu događaja koji će na neku foru zaustaviti sukob prije nego li postane prekasno. Čovječanstvo, uvjerili smo se, nije sposobno svjesno i racionalno izbjeći sukobe, niti je sposobno prepoznati ratnu manipulaciju i oduprijeti joj se. Većina i dan danas voli biti manipulirana, voli biti dijelom krda i na pobjedničkoj strani u sukobu s drugim, vrlo sličnim grupama. Zato i danas gledamo nove ratove, davanje imena bombama i raketama, mjerenja udaljenosti do glavnih gradova i crtanja novih karti. Ljudi su sve spremniji za novo prolijevanje krvi, a okolnosti su sve pogodnije za početak novog globalnog ludila. Hoćemo li ga na kraju ipak izbjeći, nažalost je sve neizvjesnije.
