Navijači hrvatske nogometne reprezentacije nikad nisu mogli poslužiti kao primjer sportskog ponašanja.
Pokazali su to prošle godine u Milanu bacanjem baklji na travnjak, a potom i u susretu protiv Norveške kada su uzvikivali ‘za dom spremni’, slogan zabranjen od strane krovne Europske nogometne organizacije (UEFA). Upravo iz tog razloga kvalifikacijski susret Hrvatske i Italije za Europsko prvenstvo 2016. godine igrao se pred praznim poljudskim tribinama. Međutim, ukoliko ste mislili da je utakmica pred praznim tribinama dovoljna da se spriječe daljnji izgredi hrvatskih ‘navijača’, prevarili ste se.
Kako se nagađa, nekoliko dana prije utakmice, netko je ušao na stadion Poljuda i nagrizajućom tekućinom iscrtao kukasti križ na travnjaku čiji su se obrisi počeli nazirati za vrijeme poluvremena. Ljudi zaduženi za uređenje i očuvanje travnjaka pokušali su prikriti novonastalu sramotu, međutim pomoći nije bilo. Kukasti križ ostao je na terenu do kraja utakmice, a slike i vijesti o najnovijem sramotnom incidentu povezanom s hrvatskim nogometom proširile su se svijetom brže nego što stignete izgovoriti ‘svastika’.
Na novopridošlu sramotu prvi je, naravno, reagirao HNS na čelu s predsjednikom Davorom Šukerom, i to isprikom zbog nacističkog simbola koji je, kako kažu, očita sabotaža i kriminalno djelo, te zahtjevom da policija nađe počinitelja koji je osramotio hrvatsku državu i reprezentaciju. No, u svom ograđivanju od ovog izgreda, HNS nije dugo ostao sam. Nogometnom savezu brzinom munje su se pridružili igrači, izbornik Niko Kovač, navijači, pa i sama Torcida. Također, s obzirom na snagu kojom je vijest o kukastom križu na Poljudu odjeknula u svijetu, pozvanim na reakciju osjetili su se i političari. Prva je reagirala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a potom i HDZ, SDP i sve ostale zvijezde i zvjezdice stranačkog neba, europarlamentarci, a na koncu i prosvjednici iz Savske 66.
Svi navedeni stajali su ujedinjeni u oštrim kritikama upućenima još uvijek nepoznatim počiniteljima koji su na splitskom stadionu iscrtali kukasti križ i time osramotili državu i nogometni savez. Ipak, ono što nas zanima u ovom konkretnom slučaju jest – tko od svih tih ljudi koji su se osjetili pozvanima kritizirati ovaj sramotni čin ima potpuno pravo stajati iza svojih oštrih kritika i zgražanja?
HNS i njegov predsjednik, koji je svojedobno ponosno pozirao na grobu Ante Pavelića? ‘Navijači’ i članovi Torcide, koji godinama masovno i otvoreno promoviraju fašizam na sportskim tribinama? Sportski komentatori, kojima je sve to donedavno bila ‘fantastična atmosfera’? Izbornik, kojemu Šimunićev ‘za dom spremni’ ne predstavlja ništa strašno? Igrači, od kojih se nijedan nije jasno distancirao od Šimunićeva ispada? Predsjednica, koja posjećuje Bleiburg, a za Jasenovac joj je kriv tamo netko bezimen? HDZ i SDP, koji i ovu situaciju koriste tek kako bi se međusobno prepucavali oko toga tko je veći domoljub, dok vlastite kosture guraju duboko u ormar? Zastupnici Europskog parlamenta, među kojima sjedi Ruža Tomašić, koja je tek prije koji tjedan bila privedena zbog govora mržnje? Ili možda branitelji, koji već 8 mjeseci protuzakonito prosvjeduju na jednoj od najprometnijih zagrebačkih ulica i svako toliko, u svojim neprijavljenim izletima glavnim gradom, uzvikuju ‘za dom spremni’?
Kada sagledamo stvari iz pravog kuta, svastika na travnjaku postaje najmanji problem. Puno više zabrinjava činjenica što malo tko u Hrvatskoj ima kredibilitet od nje se ograditi.
