Prije otprilike dva mjeseca upućeno je pismo predsjednici RH s pozivom da zaštiti volju građana Dvora i spriječi izgradnju Centra za nuklearni otpad uz obale rijeke Une na samoj granici sa BIH. Na poroznom i trusnom području koje je često odsječeno u poplavama. Iz njezinog Ureda su brzo reagirali i temeljem svih navedenih argumenata pozvali trenutnog ministra zaštite okoliša Slavena Dobrovića da se očituje.
U odgovoru je navedeno da je za to pitanje nadležan Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost. To je svima jasno, ali nije jasno za što je nadležan ministar Dobrović jer ovdje nije bit o vrsti otpada već o zaštiti okoliša. Izgleda da ministar Dobrović nije otišao dalje od svojeg prethodnika Mihaela Zmajlovića. Prošle godine je za jedan dnevni list gospodin Zmajlović s ponosom izjavio kako Ministarstvo zaštite okoliša nije nadležno za pitanje odlaganja nuklearnog otpada. Iako se rad Ministarstva temelji na zaštiti prirode i okoliša, odnosno životne sredine, kako se ne bi ugrozile buduće generacije. Očito je da oni koji žive od zaštite prirode i okoliša nemaju nikakve veze sa time što rade. Čudno je da se niti jedan ministar nije očitovao o tim pitanjima kada se rijeka Una nalazi pod zaštitom baš tog ministarstva, a još je čudnije da se nije očitovao niti Državni zavod za zaštitu okoliša koji je nadležan za međunarodnu zaštitnu mrežu NATURA 2000.
Iz odgovora je očigledno da ministar i njegovi suradnici nisu proučili dokumente na koje nas upućuju, ali oni koji jesu mogu uočiti niz propusta. Stručnjaci iz BIH su do sada napravili nekoliko analiza u skladu za hrvatskom legislativom. Ministarstvo gospodina Dobrovića izdalo je suglasnost za odlaganje otpada u blizini zaštićene zone NATURA 2000. Poštivanje Zakona o zaštiti okoliša ne oslobađa nikoga, pa ni Medakovićev Zavod, od obaveza. Ovdje treba istaći da Trgovska gora osim što se dijelom nalazi pod zaštitom nikako nije dobra lokacija za takvo odlagalište i da predlagači ne samo da krše domaće već i međunarodne propise. Iako je Dobrović isprofiliran kao zaštitnik prirode i okoliša, ne očekujemo od njega da fizički stane u Dvor i zabrani prolaz kamionima koji dovoze nuklearni otpad (iako bi neki to i napravili, te jasno stali uz stanovništvo koje ne želi da njihovo mjesto postane radioaktivna zona), ali očekujemo očitovanje i uputu za nasilne predlagače.
O tome kako razmišljaju oni koji trebaju štititi naše interese jasno govori činjenica da se komunikacija koja je od važnosti za životnu sredinu mora voditi preko posrednika. Dobrović je i član Hrvatskog društva za zaštitu voda kojoj je primarni cilj promicanje zaštite voda. Nameće se pitanje kako će to Dobrović zaštititi Unu koja je važno biološko bogatstvo, a njene mnoge životinjske vrste u svijetu se klasificiraju kao rijetke ili pred istrebljenjem. Dobrović nas u dopisu također upućuje i na to da je u toku javna rasprava, što je svima poznato. Javna rasprava koja izlazi iz svih okvira i normi civiliziranog društva nije ništa drugo no jednostrana i agresivna kampanja koja traje već 15 godina, a svodi se isključivo na uvjeravanje „kako je radioaktivni otpad bezopasan“. Kvazistručnjaci iz agencija se vode time da je radioaktivni otpad koji se nalazi u Zagrebu i onaj kojeg trebaju dovesti iz NE Krško potpuno isti. Što je neistina i nisu napravili jasnu distinkciju imeđu te dvije vrste otpada. Jedan od novijih argumenata je i taj da je banana radioaktivna (!).
Možda je pravi razlog zašto nema očekivanih reakcija od onih koji bi trebali reagirati i tok novca Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva iz NE Krško. Kao i vjerodostojnost istraživanja koja se objavljuju. Fond naime finacira mnoge promotivne aktivnosti, okrugle stolove i sl. Fond je objavio i svoju investicijsku politiku, po kojoj može ulagati sredstva u vlasničke i dužničke vrijednosne papire, investicijske fondove, instrumente i depozite kod financijskih institucija, repo sporazume o otkupu, te u opcijske i terminske poslove. Prema izvještajima Fonda on je u periodu 2008–2014. godine prikupio više od milijardu kuna, odnosno oko 140 miliona eura namijenjenih zbrinjavanju otpada iz NEK. U izvještaju Fonda za 2014. godinu stoji da je vrijednost imovine u korporativnim obveznicama, obvezničkim fondovima i zajmovima 144,1 miliona kuna s udjelom, a čine ju kratkoročni zajam Centru za restrukturiranje i prodaju državne imovine, obveznice Agrokora, Erste banke, Hrvatske pošte, Jadrolinije, HEP, KBZ i Plodine. Vrijednost imovine u dionicama, te dioničkim i mješovitim fondovima iznosi 46,4 miliona kuna, a nalazi se u dionicama Petrokemije, Uljanika, Podravke, Luke Ploče, Hoteli Imperial Rab, zatim fond Prosperus. Prema navodima izvještaja imovinu posebno visokog rizika čini imovina izdavatelja vrijednosnog papira u predstečajnoj nagodbi odnosno potraživanja za dospjele obveznice IGH d.d. u iznosu od 7,3 miliona kuna, te depozit u HPB u iznosu od 52,5 miliona kuna, te potraživanje za dospjele kamate u iznosu od 3,3 miliona kuna.
Pa se vjerovatno iz gorenavedenih razloga isti mogu baviti radioaktivnošću banana u našoj banana državi. Valja istaći da su u skladištima nuklearnog otpada koja se nalaze u SAD-u curenja radioaktivnih materijala česta. Bila ona podzemna ili nadzemna. Prošle godine zabilježeno je curenje radioaktivnih materijala u Novom Meksiku u skladištu koje je tunelskog tipa. U Hanfordu, najvećem nadzemnom nuklearnom skladištu SAD-a, tzv. nuklearnom rezervatu koji se proteže na 1500 četvornih kilometara, prije samo nekoliko dana zabilježeno curenje radioaktivnih materijala. Što se do sada dogodilo već nekoliko puta. Mjerenja su pokazala da je razina zračenja ozbiljna i da je zapravo riječ o novom Černobilu ili Fukushimi.
Na svijetu ne postoji niti jedan primjer kao kod nas da stručnjaci koji se bave pitanjem zbrinjavanja takve vrste otpada tvrde da nema opasnosti od radijacije za okoliš i ljude. Dok svjedočimo čitavom nizu kavarija koje su uzrokovane curenjem radioaktivnog otpada, potresima, ljudskim faktorom isl. Mahom u razvijenim zemljama kojima je sigurnost na prvom mjestu, slobodno možemo reći da, da je pravde, predlagači iz agencija bi ovu javnu raspravu održavali pred sudom.
