Romantična komedija iz prošlog desetljeća – Amelie, osvojila je mnoga srca, ali ono po čemu je možda ovaj film postao najprepoznatljiviji jeste njegova muzika koju je osmislio genijalni um pravog virtuoza, četrdesetogodišnjeg skladatelja i pijaniste Yann Tiersena.

Redatelj Jean-Pierre Jeunet bio je očaran Tiersenovim kompozicijama te ga je odmah unajmio za svoj film. Ovaj talentirani Francuz za potrebe filma, preko kojeg je ujedno dobio i svjetsko priznanje, skladao je 19 numera koje sadrže muziku kakvu on inače svira, baziranu na harmonici i klaviru.

Muzika sadrži i neke kompozicije s Tiersenova prva tri albuma, ali i neke s petog koji se snimao paralelno s filmom. Iako je prije 2001. godine bio slabo poznat, snimao je muziku za razne predstave i kratkometražne filmove, a prvi album izdao je 1995. godine pod imenom La Verse des monstres.

Tiersen u muzici za Amelie svira skoro sve instrumente – klavir, čembalo, bendžo, mandolinu – što mu daje na velikoj teatralnosti kao one man show, dok su prisutni i instrumenti poput čembala, vibrafona, bas gitare, harmonike i melodike.  

Posebno treba izdvojiti „Comptine d’un autre été“ koja gotovo kao uspavanka treperi tanano i uz koju možete pronaći svoj unutarnji mir, a ona mala dionica koja ubrzava daje osnažujući dašak. Zatim treba obratiti pozornost i na „La valse d’Amélie“ koja dolazi u tri varijante – piano, harmonici te orkestarskoj. Ne zaostaju ni „A Quai“, „Sur le fil“ i glavna, kao tema filma  „J’y suis jamais allé“, koja se na Youtube-u može naći i u vidu raznih remixa.

Album je osvojio 2001. godine nagradu za najbolju muziku za film te godine i Cesar nagradu za najbolju muziku pisanu za film 2002. godine. Valja naglasiti da je također odradio i izvrstan posao oko filmske muzike za Goodye Lenin 2003. godine, a već 2010. izdao je svoj šesti album snimljen u Francuskoj, Dust Lane, u kome dominira ideja o ljudskoj smrtnosti.

Ono po čemu je muzika Yann Tiersena jedinstvena jeste to što je on u stanju osmisliti, komponirati te pretočiti u emocije koje onda dopiru do nas u vidu muzike. Ta unikatna vrsta energije koju slušatelj dobiva i osjeća, te ga prolaze trnci – to je nešto što samo rijetki glazbenici mogu, uspostaviti  vezu s publikom preko svega nekoliko jednostavnih nota. Komponirati mogu svi, svirati mogu svi, ali prenijeti onaj duboki osjećaj spokoja, dublji osjećaj značenja te univerzalnu notu koju razumiju svi – to mogu samo rijetki.

Muzika je nešto univerzalno što svaka duša na ovom svijetu može razumijeti, te se s istom povezati – čak i gluhi mogu osjetiti vibracije, mogu vidjeti i doživjeti emocije.

U tom nadahnuću izrastao je i Tiersen i podario nam sve te kompozicije koje su osvojile naša srca, a za to nije dovoljan samo klavir, samo mandolina, zato je potrebno poznavati ljude i iz toga crpiti note. Tim rečeno, nikako ne propustite priliku poslušati koji album ovog talentovanog kompozitora, kao recimo njegov odličan album Infinity izdat prošle godine.