HDZ je ponovo apsolutni pobjednik lokalnih izbora održanih u dva kruga tijekom maja i početkom juna diljem Republike Hrvatske. U brojkama ta pobjeda izgleda ovako: 280 od 576 jedinica lokalne samouprave, 15 od 21 županije, 61 grad, 204 općine, dva od četiri velika grada. Unatoč nepresušnom izboru afera i aferica vezanih uz europske i ine fondove, birači HDZ-a ponovo su odradili savršeno svoje stranačke zadatke, izašli na izbore, osvojili more mandata i nastavljaju upravljati svojim sredinama, raspoređivati milijarde eura, donositi urbanističke planove, prenamjenjivati zemljišta i sve ono što ulazi u domenu lokalne i područne samouprave.
Tradicionalno, izlaznost je bila nikada manja. U drugom krugu lokalnih izbora glasalo je rekordno niskih 23,45 posto birača, njih 637.359 od dva milijuna i 883 tisuće, koliko ih je imalo pravo glasa. Samo jedan od četiri birača odlučio se odlučivati o lokalnoj ili regionalnoj vlasti. Argumenti su uvijek isti, svi su isti, a i broj onih kojima je u životu dovoljno dobro da se ne zamaraju politikom je drastično porastao.
Da će HDZ osvojiti gotovo sve što se osvojiti može vidjelo se mjesecima prije samih izbora jer smo danas u rijetko viđenom investicijskom zamahu: novca ima na sve strane čak i prije turističke sezone koja će donijeti zaradu od 15 milijardi eura. Upravo u toj financijskoj potkoženosti treba tražiti razloge uvjerljivoj HDZ-ovoj pobjedi i nikada manjoj izlaznosti na izbore. Kada je dobro ili barem koliko-toliko dobro, ne želimo promjene, ne želimo odlučivati, nije nas briga tko će voditi zajedničke poslove jer je naprosto dobro ovako kako jest. Čak se i ministar financija ovih dana podsmjehuje ostatku EU kojoj prognoze najavljuju mršavi gospodarski rast od jedan posto, dok Europska komisija Hrvatskoj predviđa rast od tri posto. Nije nešto, ali kada je to Hrvatska imala veće stope rasta od prosjeka EU, slavodobitno pitaju HDZ-ovi dužnosnici, dokazujući time uspjehe svoje vladavine.
Analitičari koji HDZ-ovu pobjedu pripisuju nesposobnosti oporbe ili nekoj velebnoj genijalnosti HDZ-ovih stratega ne mogu biti dalje od istine, bez obzira na to rade li to iz neznanja ili su profesionalno angažirani da šire takve zaključke. Ne postoji ništa što oporba u ovakvim uvjetima može učiniti. S jedne strane stabilna financijska situacija, a s druge strane namjerno proizvedena masovna zgađenost politikom i političarima svih boja i oblika. Oporba tradicionalno crpi svoju snagu iz nezadovoljnih društvenih masa, a takvih u Hrvatskoj danas nema. Ako ih i ima, stupanj njihovog nezadovoljstva nije dovoljne kvalitete da ih potakne na izlazak na izbore. Vlada je u protekle dvije godine osigurala podršku javnog sektora masovnim podizanjem plaća, a radnici u privatnom sektoru sretni su s onim što imaju, svjesni da će ih poslodavci vrlo brzo zamijeniti Nepalcima budu li isuviše „pohlepni“.
Golema inflacija napunila je državnu blagajnu kroz ogroman priljev sredstava iz PDV-a koji čine pedeset posto proračuna Republike Hrvatske. Na sve to, savršeno su se nadovezala sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti iz kojeg je Hrvatska dobila ogromnih 9,9 milijardi eura od kojih je 6,6 milijardi bespovratno, a 3,3 milijarde čine zajmovi. Sva ta golema sredstva slila su se u Hrvatsku u posljednje dvije godine. Svi novi tramvaji kojima se hvali zagrebačka vlast, svi novi tramvaji u Osijeku, obnove cesta, ulica, zgrada, izgradnja nasipa, obnove bolnica, izgradnja zgrada za žrtve potresa po Baniji, stotine i stotine projekata financirano je ili se još uvijek financira iz europskih sredstava. Ako imate dojam da se nikada više nije gradilo, dojam vas ne vara, iz EU fondova trenutno se financira 146 investicija i 76 opsežnih reformi, a sav taj novac dolazi do građana na različite tržišno određene načine.
Onima koji razumiju kako hrvatska država funkcionira jasno je da je sve u novcu. Ako imate novca, nitko vas neće pobijediti, zato što je hrvatsko društvo dovoljno siromašno da je financijski aspekt vlasti jedini bitan. Korupcija je bila bitan faktor političkog odlučivanja kada je novca bilo malo i nije ga bilo dovoljno za sve. Danas, kada je novca u izobilju, barem naizgled, veliku većinu građana nije briga da li je netko strpao nekoliko milijuna u džep na investiciji od pola milijarde eura. I tako će biti sve dok novca bude, a to stanje neće potrajati. Završetkom investicijskog ciklusa od poklonjenih 10 milijardi eura, uz povećanu godišnju EU članarinu, Hrvatska će se vratiti na tvorničke postavke. Rast generiran proračunskom stavkom Pomoći iz EU nestat će i ponovo ćemo ovisiti o samima sebi, o vlastitoj proizvodnji koja je mizerna, o turizmu koji je unosan, ali nestabilan, i još jednoj bitnoj stavci, a to su doznake modernih gastarbajtera iz inozemstva. Činjenica da prosvjetari već mjesecima pokušavaju započeti prosvjede za povećanje svojih koeficijenata, unatoč rastu plaće od preko pedeset posto u zadnjih dvije godine, pokazuje da je inflacija pojela rast plaća i da se u standardu nismo odmakli daleko. Zbog umjetnog rasta kojem danas svjedočimo i zbog kojeg je HDZ pomeo na izborima u vrlo bliskoj budućnosti možemo se suočiti sa starim boljkama, padom gospodarstva, plaćama i mirovinama nedovoljnima za preživljavanje i novom krizom za čije rješenje više neće biti nikakvih europskih fondova i strane pomoći.
