Sve sluti da će „slučaj Trgovska gora“ završiti međunarodnom arbitražom.

Namjera hrvatskih vlasti da na toj lokaciji, uz granicu sa BiH, bude odlagan otpad iz nuklearne elektrane „Krško“ godinama je jedna od kritičnih tački u odnosima dvije zemlje, a kako vremenom nije došlo do približavanja stavova, odnosno Zagreb je nastavio da radi po svom, Sarajevo, a prije svega Banjaluka odlučili su da krenu u kontranapad.

Ovih dana je objelodanjeno da će svojevrsno pojačanje pravnom timu koji je formiran u BiH biti nekoliko pravnika iz Francuske koji imaju veliko iskustvo upravo na slučajevima ekologije i zaštite životne sredine. Konačnu odluku o angažmanu Francuza moraju da potvrde vlasti u Sarajevu, ali sve ide u pravcu da će strani eksperti biti angažovani. Jedan od uslova da bi uopšte sa njima pregovarali bio je da su učestvovali i dobili najmanje pet sporova sa istom tematikom na međunarodnim sudovima. Ekipa iz Francuske ispunjava taj uslov, pregovori su u završnoj fazi.

Ovaj slučaj zaokuplja pažnju regionalne javnosti već godinama i mnogo toga je javno rečeno, ali čini se da se glavni posao vodi iza kulisa. Iz zvaničnih interpretacija, ukratko, suština je u tome da zvanični Zagreb više ne može da odlaže otpad tamo gdje i nastaje, iako je to standard, već traži pogodnu lokaciju na drugom mjestu. Izbor je pao na lokalitet Čerkezovac, na Trgovskoj gori, uz granicu sa BiH, što je automatski naišlo na otpor, prvo udruženja za zaštitu životne sredine, zatim vlasti u Banjaluci, a onda i u Sarajevu. Svi oni tvrde da bi takav potez bio nedopustiv i da bi, bez obzira na sva uvjeravanja iz Zagreba da je u pitanju maksimalno bezbjedan projekat, bio ugrožen kompletan sliv Une, jedne od najljepših i najčistijih regionalnih rijeka. U tom slivu danas živi oko 250.000 stanovnika, sa obje strane granice što praktično znači da bi bili ugroženi i građani ne samo BIH, već i Hrvatske. Žestok otpor ekologa i vlasti iz BiH rezultirao je stidljivim najavama iz Zagreba da ništa na Trgovskoj gori neće biti izgrađeno do 2028. godine. Međutim, i pored takvih najava koje je izrekao premijer Andrej Plenković, „ispod žita“ su nastavljene aktivnosti koje predviđaju pripremne radove i istraživanje terena. „Ono što ne smijemo doživjeti kao neku vrstu samozadovoljstva je ta izjava koja je, na neki način, odgodila realizaciju projekta za četiri godine. Međutim, to se nije desilo zbog pritiska s naše strane, nego zato što se tu radi o jednom zaista obimnom poslu“, stav je Miroslava Drljače, načelnika Novog Grada, opštine koja bi najviše mogla da bude pogođena.

Borislav Bojić, koji ima ulogu koordinatora pravnog i ekspertskog tima BiH, nedavno je potvrdio da su u toku ozbiljni razgovori sa francuskim pravnicima, ali je ukazao i na još jedan argument zbog kojeg bi u Zagrebu trebalo dobro da se zamisle da li je pametno otpad iz Krškog prevoziti do granice sa BiH. „I za Hrvatsku bolje bi bilo da to pitanje bude riješeno u mjestu Vrbina nedaleko od Krškog u kojem se nuklearka i nalazi. S obzirom na to da otpad ne može da bude odvezen avionom, već drumskim putem kraj Zagreba, upravo stanovnici tog grada trebalo bi da se dobro zamisle“, naveo je Bojić.

Naš sagovornik dobro upućen u problematiku, koji zasada želi da ostane anoniman, kazao nam je da hrvatske vlasti ne obavještavaju vlastitu javnost o potencijalnim rizicima za tamošnje stanovništvo. On, takođe, napominje da sve upućuje na zaključak da, i pored najava premijera Plenkovića koje su izrečene da bi se smirila javnost u BiH, Zagreb trenutno ne razmatra nijedno drugo rješenje nego ono da se nuklearni otpad uskladišti na Trgovskoj gori. Otuda je važno, dodaje, što u BiH niko nije digao ruke od te priče nego su aktivnosti dodatno pojačane. „Prema trenutnom stanju stvari, postoje samo dva puta, a nijedan od njih ne podrazumijeva da Zagreb svojevoljno odustane od Trgovske gore. Prvi je da sve bude riješeno međunarodnom arbitražom i otuda postoji priča o angažmanu stranih stručnjaka u pravni tim BiH. Ako neki međunarodni sud, a još je nepoznato gdje bi tužba bila podnijeta, presudi da zbog zaštite životne sredine ili bilo kojih drugih razloga, Hrvatska ne može da odlaže otpad na granici sa BiH, to bi bio kraj te priče. Drugi put je politički i diplomatski i on se odnosi prije svega na lobiranje u Briselu, jer Zagreb može da odustane i bez arbitraže, ali samo ako im to narede šefovi iz Brisela. Zasada sve sluti da će stvari ići ovim prvim putem, dakle, arbitražom“, objasnio je naš sagovornik.