Vijećnik ste VSNM-a Zagreba, aktivni ste u Prosvjeti, Privredniku i SDSS-u. Što je uticalo na vaš aktivizam?
Mislim da treba poći od činjenice da je čast i privilegija biti manjinski vijećnik, obavljati bilo koju dužnost ili biti član neke od srpskih organizacija. U današnje vrijeme treba raditi za našu zajednicu iz koje potičemo i koja djeluje u ne baš lakim uslovima s obzirom na ono što se ne tako davno događalo. I ovo što se sada radi je velika stvar, ali trebalo bi raditi i više. Pogotovo bi trebalo više suradnje između naših organizacija, pa bi rezultati njihovih aktivnosti bili znatno bolji. Neki se pitaju kako sve te aktivnosti uskladiti s poslom ili privatnim obavezama. Ja kažem da čovjek, kad nešto hoće, on rasporedi i organizira vrijeme, a ja hoću jer mi je to čast. Meni je privilegija da djelujem gdje jesam i želim našoj zajednici u Zagrebu, a onda i šire, dati onoliko kolike su moje mogućnosti. Ne smije se zaobići ni dobra suradnja sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja u svom djelokrugu radi za svaku pohvalu.
Često se čuju priče kako je u Zagrebu relativno malo članova Prosvjete ili Privrednika, kako se mladi teže uključuju u rad srpskih organizacija, Kako omasoviti broj članova i onih koji su zainteresirani za aktivnosti u zajednici?
To moraju prije svega učiniti oni koji su na funkcijama i koji na neki način vode našu zajednicu ili njen segment. Onim što govore, a još više onim što rade,moraju omogućiti da mladi ljudi saznaju za rad organizacija i da prepoznaju važnost toga da im se priključe. Treba s njima govoriti i objašnjavati im stvari, odnosno ono što svaki mladi čovjek treba čuti. Tu polazim od sebe; kad sam bio mlad, pa kad mi je netko stariji nešto objasnio ili preporučio, to mi je bilo dragocjeno. Naravno, kad govorimo o privlačenju mladih, to nije samo posao rukovodstava već cjelokupnog članstva, bez obzira na njihovu starost. Jer i mladi će doći na nagovor nekog vršnjaka. Prosvjeta, prije svega folklorna sekcija, ali i druge sekcije koje djeluju u Zagrebu, najbolji su primjer okupljanja mladih koji bi ove prostore trebali osjećati svojima. Voditeljica folkloraša Nada Komljenović daje sve sebe i svoje vrijeme posvećuje tome. Zato je između ostalog velik broj mladih u folkloru. Jasno, neki odlaze iz ovih i onih razloga, drugi dolaze, ali treba se angažirati.
Koliko su sadržaji koje nude Prosvjeta i Privrednik primjereni Srbima u Zagrebu?
U svakom slučaju, svatko ima ideje koje sprovodi u djelo, pogotovo kad smo ograničeni vremenom. Manifestacije od predavanja, tribina do promocija i kulturnih programa koje se odvijaju u Privredniku i Prosvjeti treba pohvaliti. Jedino mi se čini da članovi Privrednika još nisu naviknuti na novo radno vrijeme kluba, ali s obzira na sve ono što se odvija u tom prostoru, vjerujem da će broj ljudi koji tu dolaze biti veći nego ranije. Programi privlače ljude, pogotovo mlade o čemu svjedoče pjesničke večeri.
Bili ste uključeni i u majske manjinske i novembarske parlamentarne izbore. Kako komentirate mali odaziv, odnosno glasanje na općoj, a ne manjinskoj listi?
Našim ljudima je u mentalnom sklopu da uvijek glasaju za lijevu opciju iz pragmatičnih razloga jer kažu da će SDSS kao najjača stranka ionako imati svoju kvotu. Osim toga, pripadnici naše zajednice, ni krivi ni dužni, nose veliku stigmu zadnjeg rata i tako su iz ovih ili onih razloga skloni glasati na općoj listi, bojeći se prozivanja i loših poruka. Pogotovo što su se zadnjih mjeseci s desnice čule silne stvari koje ne doprinose dobrim međunacionalnim odnosima. Što se tiče malog odaziva na manjinskim izborima, i tu je bio prisutan strah od prepoznavanja kao pripadnika manjine, ali smo i mi zakazali po pitanju propagande. Držali smo se užeg centra, iako je odaziv tada zavisio o pojedincima na terenu. Tako je u Trešnjevci gdje živim glasalo dosta ljudi, između ostalog jer se dobro poznajemo i možemo pozvati ljude koje znamo da glasaju.
Izvor: Novosti, autor: N.J.
