Srbi u studenom

Piše: Dušan Cvetanović

Pokušaj nametanja kolektivne odgovornosti jadan je i intelektualno ponižavajući čin jer izjednačava nevine s krivcima, zamjenjujući činjenice emotivnim generalizacijama. Djeca koja plešu u folklornim skupinama nisu odgovorna za političke odluke ili ratne zločine svojih sunarodnjaka prije trideset i više godina, baš kao što današnji Hrvati nisu odgovorni za zločine ustaša

Split, Dani srpske kulture 2025. Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL

Proteklih 20-ak dana svjedočimo čitavom nizu incidenata manjeg ili većeg intenziteta koji u svom središtu imaju Srbe u Hrvatskoj. Digla se kuka i motika zbog kulturnih večeri, predstava, izložbi, premijera, plesnih nastupa i drugih formi kulturnog izražavanja Srba. Nakon što je Vlada na čelu s HDZ-om, a podržana od Domovinskog pokreta, financirala izgradnju i obnovu srpskih kulturnih centara diljem Hrvatske, ovaj drugi dio da se u tim prostorima pokuša revitalizirati kulturna scena Srba u Hrvatskoj nije prošao baš najbolje. Blago rečeno. Počelo je upadom zakrabuljenih batinaša u Splitu koji su na tečnom književnom jeziku i vrlo „uljuđeno zamolili“ okupljene pripadnike srpske zajednice da se raziđu u miru i da ako tako učine, neće biti nikakvih problema. Nakon što su ih okupljeni plesači i folkloraši poslušali i razišli se, nikakvih daljnjih „problema“ nije bilo, pa je kategoriziranje opisanog događaja nasiljem od strane pisca ovih redaka samo zlobna i neistinita konstrukcija.

Nacionalni preporod u režiji navijačke subkulture nastavio se nakon toga u Zagrebu i imao svoj konačni pravorijek u Vukovaru gdje je otkazana izložba pod nazivom „Srpkinja“. I dok su navijači bili vrlo jasni i izravni u svom izričaju s porukom da nemaju što „četnici“ raditi u Hrvatskoj i da treba pozatvarati sve srpske kulturne centre kao neprijateljska uporišta, oni uglađeniji i na političkim položajima uvijeno su slali pomirljivije poruke. Jedna od glavnih poruka koja se iskristalizirala bila je da Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na svoju kulturu, ali da je neumjesno da tu svoju kulturu prakticiraju u mjesecu studenom, mjesecu kada cijela Hrvatska obilježava vukovarsku tragediju.

Što su ti uglađeni politički prvaci time htjeli poručiti? Kakve veze Srbi u Hrvatskoj u 2025. godini uopće imaju s Vukovarskom tragedijom? Kakve veze djeca u Splitu imaju s  događajima iz 1991. godine? Jesu li htjeli poručiti da postoji kolektivna odgovornost svih Srba ikada za zločine pojedinaca ili političkih struktura? Naravno da jesu.

Pokušaj nametanja kolektivne odgovornosti jadan je i intelektualno ponižavajući čin jer izjednačava nevine s krivcima, zamjenjujući činjenice emotivnim generalizacijama. Djeca koja plešu u folklornim skupinama nisu odgovorna za političke odluke ili ratne zločine svojih sunarodnjaka prije trideset i više godina, baš kao što današnji Hrvati nisu odgovorni za zločine ustaša, ili današnji Englezi za strahovite zločine svojih predaka diljem svijeta. Stav da bi cijela zajednica trebala snositi teret tuđih zločina počinjenih u prošlosti ne samo da je pravno neutemeljen, nego i moralno opasan: on ruši temelje individualne odgovornosti i kolektivnog povjerenja u društvu. Takvo generaliziranje degradira intelekt i empatiju jer negira sposobnost ljudi da budu građani s vlastitim djelima, vlastitim odlukama i vlastitom savješću. U konačnici, kolektivna kazna nije znak snage, niti pravde, već slabosti uma i srama društva koje nije sposobno razlikovati pojedinca od njegove pripadnosti etničkoj, kulturnoj ili vjerskoj skupini.

Navijače se još i može razumjeti – oni ne znaju za bolje, niti su sposobni razlikovati individualnu od kolektivne odgovornosti, ali političari i kvazi intelektualci koji to svjesno rade su moralno dno dna. Oni znaju da kolektivna odgovornost ne postoji, niti je ikada postojala, ali su svjesni da se moraju uključiti na vlak širenja netrpeljivosti i mržnje ne bi li pokupili koji bod kod onih od kojih žive – od glasača. Teza da Srbi u Hrvatskoj ne mogu prakticirati svoju kulturu u studenom morala bi biti neprihvatljiva svakome tko ima gram  ljudskoga dostojanstva, jer je potpuno iracionalna i uvredljiva za zdrav razum.

Zato je u splitskom slučaju ključan bio odlučan odgovor institucija na kvazi argumente koji su opravdavali rastjerivanje mirnog skupa: uhićenja, istražni zatvori i temeljita istraga svih počinitelja upada na kulturni događaj. Dok god pravosudne institucije rade svoj posao, svaki oblik ekstremizma bit će podnošljiv, jer će na kraju biti pravomoćno sankcioniran – kao što će, s punim pravom, biti procesuirani i počinitelji iz Splita. Jedino što u studenom u budućnosti treba ostati sankcionirano jest ekstremizam i nasilje.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: