Srpski demokratski forum predstavio je analizu stanja obrazovanja za srpsku manjinu u Hrvatskoj. Neznatno raste broj djece srpske nacionalnosti uključene u predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje na srpskom, broj srednjoškolaca pada, a visokoškolsko obrazovanje potpuno je zanemareno, kaže se u analizi.

Srpski demokratski forum predstavio je rezultate vjerojatno prve analize stanja obrazovanja srpske manjine u Hrvatskoj. Izvor su bili dokumenti hrvatske Vlade i izvještaji SDF-ovih ureda na terenu u zapadnoj Slavoniji, Kordunu i Baniji.

Glavni autor analize Nemanja Relić, podsjetio je da se u Hrvatskoj obrazovanje srpske manjine odvija po tri modela – modelu A po kojem se cjelokupna nastava izvodi na srpskom, modelu B po kojem se nastava izvodi dvojezično, i modelu C po kojem se nastava izvodi na hrvatskom, uz dodatnih dva do pet sati tjedno na srpskom namijenjenih učenju i njegovanju srpskog jezika i kulture.

„U zadnjih nekoliko godina primjetan je rast broja učenika u osnovnim školama, no problem je u tome što se taj rast ne nastavlja u srednjim školama, znači značajno se smanjuje broj učenika u srednjim školama koji uče srpski jezik i pismo, a da ne govorim o visokoškolskom obrazovanju koje je potpuno zanemareno.“

Pretprošle akademske godine osnovnoškolskim obrazovanjem u sva tri modela bilo je obuhvaćeno 2541 dijete srpske nacionalnosti, a prošle školske godine 2585 djece. Srednjoškolskim obrazovanjem je u modelima A i C bilo pretprošle akademske godine obuhvaćeno 910 djece, a prošle 809 djece.

Generalno – stanje nije zadovoljavajuće, a za to su dva krivca – država i najistaknutija kulturna organizacija srpske manjine u Hrvatskoj – Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, kaže Relić.

„S jedne strane imamo nemar i neodgovornost države koju zapravo ne interesira cijeli sustav manjinskog obrazovanja, pogotovo u pogledu srpske manjine. Ne interesira je gdje odlazi novac, kakvi su rezultati tog manjinskog obrazovanja, kakvi su ciljevi i kakve potrebe, dok sa druge strane Prosvjeta kao nositelj tog obrazovanja dosta nenamjenski troši taj novac, čega je najbolji pokazatelj to da je prošle godine 400.000 kuna (oko 53.000 eura) dano iz državnog proračuna samo za saniranje dugova.“

Srpska djeca uče prema planovima i programima iz 1996, a prema udžbenicima odobrenim još 1998. godine, dakle totalno zastarjelim i neprimjerenim sadašnjem vremenu. Inače, za tiskanje udžbenika na srpskom otišlo je unazad nekoliko godina oko pet milijuna kuna (667.000 eura). Analiza upozorava i na to da još nisu registrirane škole koje provode nastavu po modelu A.

Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula upozorio je na štetne posljedice – kako je kazao – antićirilićne histerije, koja odbija djecu da se više odlučuju za obrazovanje na srpskom, i pozvao sve – od vlasti preko nevladinih udruga do srpske manjine da se na tome više angažiraju.

„Mi smo svjesni da će naša analiza pokrenuti raspravu, diskusiju, kritike i primjedbe. I to jest naš cilj – da se dođe do što boljih podataka i da se uključe organizacije koje su možda previše mirne i tihe. Ali, m koliko smo vidjeli, najviše se bakće oko toga da se dobije sredstva i da se napravi biznis – knjige, štampanje, šta ja znam, a sama funkcija obrazovanja – da djeca idu na tu nastavu, da čitav sustav bude u toj funkciji, na tome se nije dovoljno radilo. Zbog toga je i ta naša kulturna autonomija – da ne kažem – u zapećku.“

SDF je predložio i niz preporuka kako unaprijediti obrazovanje srpske manjine – izdvojimo dvije: da se ponovno uspostavi pred tri godine ukinuta Uprava za manjinsko obrazovanje u Ministarstvu prosvjete i da se uvođenjem Građanskog odgoja osigura veću prisutnost manjinskih i multikulturalnih tema u obrazovanju većinskog naroda.

Kako su mediji povezivali Džakulu sa aktualnom vodećom garniturom u Srbiji – Nikolićem i Vučićem – zanimalo nas je – je li ova SDF-ova analiza obrazovanja srpske manjine u Hrvatskoj neki pokušaj da se pokaže da ni u Hrvatskoj nije sve blistavo sa obrazovanjem manjina, kako je već u Srbiji pokazao slučaj sa predsjednikom Nikolićem i udžbenicima za bunjevačke osnovnoškolce. Džakula kako se radi o slučajnoj koincidenciji.

„Moj odnos sa tamošnjim vlastima čak nije niti formalan. Nisam išao ni na kakve zasebne sastanke s nekim od njih, jedino što sam bio na dva sastanka svih srpskih organizacija sa predstavnicima srpskih vlasti i sa gospodinom Nikolićem. Prema tome, taj link gotovo da ne postoji nikakav, niti mi služimo za to da bi sada iz bilo kojih razloga to pokretali.“

On je pojasnio da je već pred dvije godine u Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta tražio raspravu o obrazovanju srpske manjine, kulturnoj autonomiji i položaju srpskog pisma i jezika i da je to konačno dogovoreno negdje za kraj ove jeseni.

Izvor: Radio Slobodna Evropa, autor: Enis Zebić