Pravno jasno govoreći pravo regresa kod ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti označava osiguravateljevo pravo da od osobe odgovorne za štetu zahtijeva isplatu svega onoga što je isplatio kao naknadu za štetu osiguraniku, odnosno nekoj trećoj osobi.

Tu je riječ o regresnom pravu ili kako se često govori o subrogaciji sukladno članku 963 Zakona o obveznim odnosima. Na primjer kada vlasnik vozila osigura svoje vozilo sukladno članku 24 Zakona o obveznim osiguranjima (N. N. 151/05, 36/09 i 75/09) za slučaj štete prouzročene nekoj trećoj osobi, pa pri tome povrijedi odredbe ugovora o osiguranju onda osiguranik gubi prava iz osiguranja od automobilske odgovornosti. Ako se to dogodi tada osiguravatelj stječe pravo na regresnu tužbu prema osiguraniku kao vlasniku osiguranog vozila sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima. Za osiguranika kao vlasnika vozila nastupaju ozbiljne posljedice budući da njegovo osiguranje za slučaj štete prouzročene motornim vozilom više ne vrijedi. Ovim pitanjem treba se detaljnije pozabaviti te skrenuti pozornost na vrlo često teške i tragične posljedice.

Kada osiguranje može tražiti od osiguranika (vlasnika osiguranog vozila) regresnom tužbom naknadu isplaćenog na ime štete nekoj trećoj osobi? I zašto je to tako!? Treba odgovoriti zakonskom odredbom. Razlog regresnoj tužbi osiguravatelja je u tom što je on ispatio trećoj osobi nešto što nije dužan učiniti, jer to nije njegova obveza, a to zato što se osiguranik u kritičnom trenutku ponašao protivno ugovoru o osiguranju. Ali da bi se žrtve prometnih nesreća zaštitile sam je zakonodavac naložio osiguranju da isplati naknadu štete s tim što je zakonodavac omogućio osiguranju da regresira isplaćeno potraživanje prema osiguraniku regresnom tužbom. Sljedeći su slučajevi korištenja regresne tužbe: a) ako je osiguranik koristio vozilo u svrhu za koju nije namijenjeno; b) ako je osiguranik upravljao vozilom bez vozačke dozvole ili odgovarajuće dozvole; c) ako je osiguraniku vozačka dozvola oduzeta ili je isključen iz prometa; d) ako je osiguraniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane upotrebe inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske; e) zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola, droge i sl.; f) zbog namjernog prouzročenja štete; g) zbog tehničke neispravnosti vozila koja je bila poznata osiguraniku. Ako je osiguranik prouzročio neku štetu pod navedenim okolnostima, tada će osiguranje platiti nastalu štetu oštećeniku ali će imati pravo regresa prema osiguraniku. Osiguranik tada gubi prava iz osiguranja. Teret dokaza u ovakvim slučajevima leži na osiguranju (osiguravatelju).

Uvjetima AO (auto odgovornosti) 2008 proširen je krug prava na regres izvan Zakona o obveznim osiguranjima. Na primjer Uvjeti AO 2008 jasno kažu da osiguranik iz kruga automobilske odgovornosti gubi pravo iz osiguranja ako omogući da vozilom upravlja osoba u okolnostima koji se odnose na gubitak prava iz osiguranja prema čl. 24 st. 1 Zakona o obveznim osiguranjima, što je novost u odnosu na taj članak i opisane slučajeve. Spomenuti Uvjeti decidirano kažu da osiguranik gubi prava iz osiguranja (čl. 6 st. 3) ako omogući da se vozilom prevoze osobe na mjestu koje nije predviđeno za prijevoz osoba. I na kraju još i slučaj, ako za povećani rizik nije plaćena dodatna premija osiguranja (taksisti, prijevoznici opasnih tereta i sl.) te u slučaju kada se vozilom prevozi veći broj osoba od dopuštenog broja, pa se i tada smanjuju prava osiguranika pri čemu je moguća regresna tužba prema odgovornom osiguraniku u iznosu koji odgovara navedenom omjeru.

Po pravnoj definiciji zastara je gubitak ostvarivanja prava na regresni zahtjev zbog protoka vremena. Osiguravateljevo pravo na regres ne izvodi se iz oštećenikova prava na naknadu štete, iako je plaćena, već pravo osiguravatelja na regres proizlazi iz samog zakona. Ako osiguranik prouzroči neku štetu svojim vozilom pa je osiguravatelj plati, onda se postavlja pitanje od kada teče zastara na regresnu tužbu prema vlasniku osiguranog vozila. Ovdje su dva moguća odgovora. Prvo, ako postoji ugovor o osiguranju AO: tako Vrhovni sud u odluci rev-1371/09 od 20. travnja 2010.g. kaže: «… iz navedenog proizlazi zaključak da regresne tražbine osiguratelja prema osiguraniku zastarijevaju kada i sva druga potraživanja osiguravatelja iz ugovora o osiguranju, tj. za tri godine (čl. 234 st.3 ZOO-a)». Dakle, to je slučaj kada su vlasnik vozila i osiguravajuće društvo zaključili ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti ili je nastao neki od već opisanih razloga za regresnu tužbu. Rok teče od prvog idućeg dana nakon što je isplaćena odšteta. Drugo, to je slučaj kada nije zaključen ugovor o osiguranju. Tu je pravna situacija nešto drugačija. U takvom slučaju regresni zahtjev podnosi se prema osobi koja nije osiguranik, to jest prema odgovornom vozaču neosiguranog vozila ili pak neovlaštenom vozaču. Prema čl. 29 Zakona o osiguranjima odštetni zahtjev podnosi se izravno Hrvatskom uredu za osiguranje koji ima pravo na regres od osobe odgovorne za štetu. Županijski sud u Zagrebu u odluci gž-479/2002 kaže «… zastara regresnog zahtjeva osiguravatelja AO ne može nastupiti u posebnom roku od tri godine kako inače zastarijevaju tražbine osiguravatelja iz ugovora o osiguranju (čl. 234 st. 3 ZOO-a), već u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225 ZOO-a)». I u ovom slučaju zastara počinje prvog idućeg dana nakon isplate regresa. Treba kazati da je pravo regresa osiguravatelja uređeno čl. 24 ZOOP-a, kako je već opisano, pa radi toga postoje posebna pravila o tome kada postoji pravo na regresnu tužbu i u kojem opsegu i time se definitivno isključuje primjena općih pravila o pravu regresa osiguravatelja koja nazivamo subrogacijom u osiguravanju imovine prema čl. 963 ZOO-a. Ova pravila ZOOP-a ušla su u osiguranja raznih osiguravajućih kuća te su radi toga sastavni dio ugovora o osiguranju AO. To znači da vozač, vlasnik motornog vozila, mora računati na regresnu tužbu osiguravatelja, ako je postupao nepravilno u upotrebi vozila i protivno ugovoru o osiguranju AO.