Pravosudna ujdurma, očekivano, dovela je do političkog odgovora koji je paralisao BiH. Proces protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika završen nepravosnažnom osuđujućom presudom koja, uz zatvor, predviđa i zabranu političkog djelovanja čak šest godina za rezultat je imala donošenje četiri zakona u Republici Srpskoj kojima je zabranjeno djelovanje državnih institucija, uključujući Tužilaštvo i Sud BiH na njenoj teritoriji. Na istovjetan način postupljeno je i prema Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), svojevrsnoj državnoj policiji. Samo nekoliko dana nakon usvajanja tih zakona, Tužilaštvo BiH otvorilo je istragu osumnjičivši Dodika, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića i premijera Radovana Viškovića za napad na ustavni poredak. Na adrese pomenute trojke upućeni su pozivi na saslušanje na koje se zvaničnici iz Banjaluke nisu odazvali. Sljedeći korak bila je naredba upravo SIPA-i da ih privede, ali SIPA je to, pravdajući se bezbjednosnim razlozima, odbila. U isto vrijeme Narodna skupština Republike Srpske usvojila je nacrt novog ustava koji predviđa pravo na samoopredjeljenje, formiranje vojske i još mnogo toga što je izazvalo pravu histeriju u Sarajevu.

Nacrt novog ustava upućen je na javnu raspravu koja bi trebalo da traje 30 dana, pa su mnogi skloni da ustvrde da je to sasvim dovoljno vremena da dođe do smirivanja situacije. Međutim, ništa ne sluti da će do toga zaista doći. Dodik i ekipa iz Banjaluke izgledaju prilično odlučni da stvar istjeraju do kraja. S druge strane, u Sarajevu, nakon prvobitnog šoka, smatraju da je potrebna ozbiljnija reakcija i da Dodika neko mora uhapsiti, bila to SIPA, ili neka druga policijska agencija. Problem u toj priči je što po važećim zakonima u BiH, entitetske policije ne mogu da djeluju van granica Federacije BiH, odnosno Republike Srpske. Policija u Federaciji BiH, sudeći prema riječima ministra Rame Isaka, spremna je da hapsi Dodika, ali to ne može da uradi osim u slučaju da se predsjednik Srpske pojavi na teritoriji Federacije. Njemu trenutno ne pada na pamet da krene tim putem.

A kojim putem će u budućnost BiH niko, pa čak ni oni koji se u nju najviše zaklinju, sada sa sigurnošću ne može da kaže.

Koliko god vlast Republike Srpske imala ustavni osnov da povuče poteze koji su povučeni, postoje tumačenja da se u svemu ipak mogu tražiti elementi napada na ustavni poredak. Osim sarajevskih političara, takav stav zastupa i dio međunarodne zajednice, ali i pojedini hrvatski političari koji sada pozivaju na razgovore. Razgovore traži i Republika Srpska, ali iz Sarajeva na te pozive ne stiže pozitivan odgovor.

Sve što se događa privuklo je i pažnju međunarodne zajednice, a najviše je odjeknula reakcija novog američkog državnog sekretara Marka Rubija koji je ocijenio da Dodikovo djelovanje podriva državne institucije i ugrožava stabilnost BiH. To je izazvalo likovanje u Sarajevu, naročito imajući u vidu da je Dodik prvi svjetski lider koji je proslavio pobjedu Donalda Trampa na američkim izborima. Nije tajna da Banjaluka očekuje zaokret u američkoj politici prema Balkanu, pa je Rubijeva objava stigla kao hladan tuš.

Nastavak iste izjave, pak, u Sarajevu su odbili da čitaju, a u Banjaluci su u njoj vidjeli ohrabrenje. Rubio je, naime, naveo da vlada SAD poziva političke lidere u BiH da se uključe u konstruktivan i odgovoran dijalog. „Pozivamo naše partnere u regionu da nam se pridruže u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju“, naveo je američki državni sekretar.

Srpska strana taj dio izjave protumačila je kao najavu da se Amerikanci neće miješati u krizu, već da pozivaju da situaciju smire domaći lideri uz pomoć predstavnika zemalja regiona. A ako se sagleda situacija u regionu, Dodik tu računa na savezništvo sa Aleksandrom Vučićem i Viktorom Orbanom, te dobre konekcije sa Zoranom Milanovićem. U Sarajevu, pak, tu vrstu savezništva nemaju ni sa kim u regionu.

Iz svega je i više nego jasno da su niti koje održavaju u životu zemlju nastalu prije tri decenije u Dejtonu na granici pucanja. Izvjesno je da ovakva situacija ne može da potraje unedogled i da će u jednom momentu stvari morati da budu presječene. Kakve će posljedice svega toga nastati, pitanje je za milion dolara.