Još jedna velika pljačka u Hrvatskoj, još jednom pljačkaši povezani s vladajućom strankom. Ovoga puta (ponovo) je opljačkana INA koja se nalazi u suvlasništvu mađarskog MOL-a i hrvatske vlade. INA je već desetljećima poprište brojnih korupcijskih afera, što i ne čudi jer ima ogromnu financijsku moć koju ostvaruje u trgovini naftnim derivatima i plinom. Zbog koruptivne predaje upravljačkih prava INA-e mađarskom MOL-u i danas služi zatvorsku kaznu bivši premijer Ivo Sanader. Sanader je tim kriminalnim činom, a što je utvrđeno i sudskom presudom, dobio pet milijuna eura mita, ali i šest godina zatvora.
Ovoga puta umjesto pokradenih milijuna ili desetaka milijuna govorimo prvi put o ukradenom iznosu koji, po procjenama, prelazi nevjerojatnih milijardu kuna. To je više novca nego što je ukradeno u spektakularnom filmskom hitu „Oceanovih 11“, gdje je vojska profesionalnih lopova, najboljih u svojoj branši, planirala mjesecima pljačku kazina prepunog novca. Za razliku od spektakularnih holivudskih inscenacija, u Hrvatskoj je bio potreban samo jedan HDZ-ov direktor u poludržavnoj kompaniji, jedan umirovljenik, šef odvjetničke komore i još nekoliko nebitnih likova kako bi ukrali taj nevjerojatni novčani iznos.
Da je Hrvatska mala zemlja za ogromnu pljačku znamo već desetljećima. No, da će i nakon desetaka i stotina hapšenja državnih dužnosnika, uglavnom vezanih uz vladajuću stranku, i dalje biti toliko kandidata koji uporno pljačkaju državu, to je naprosto nevjerojatno. Bilo bi zanimljivo vidjeti studiju psihologa i sociologa koji tumače toliku kriminalnu volju. Jedino racionalno i uvjerljivo objašnjenje, koje nam može pasti na pamet, jest to da je postotak otkrivenih i procesuiranih pljački izuzetno nizak, pa je sukladno tome spremnost na rizik proporcionalno uvećana.
No, ono što je zapanjujuće u ovoj pljački jest činjenica da se ona odvijala godinama, pred očima svih nadzornih i regulatornih tijela unutar same kompanije, kao da su svi u tom lancu ili bili uključeni u sam kriminal ili ih naprosto nije bilo briga. Da stvar bude apsurdnija, dok je mala, ali dobro organizirana ekipa izvlačila stotine milijuna kuna, u nadzornom odboru kompanije sjedio je i današnji ministar gospodarstva Davor Filipović, iako sam ministar tvrdi suprotno. I trenutni šef nadzornog odbora je HDZ-ovac, što samo pojačava sumnje da je sve rađeno uz suglasnost samih vrhova kompanije. Osim toga, pljačka koja gotovo da je uspjela, budući da su novci završili na privatnim računima, izvedena je na najamaterjskiji mogući način. Prije svega, cijena po kojoj su prodavali plin bila je apsolutni minimum i toliko se razlikovala od normalne cijene da bi svakome u kompaniji sve bilo jasno u nekoliko minuta bez ikakve analize i udubljivanja. Koliko je cijena bila mizerna pokazuje i podatak koji je otkriven u istrazi, da su plin nakon kupnje od INA-e prodavali u inozemstvu za 11 puta veću cijenu. Nadalje, plin su po toj minimalnoj cijeni prodavali tvrtki za koju nitko u plinskom biznisu nikada prije toga nije čuo: tvrtka je osnovana 2019. godine, te je imala samo jednog zaposlenika. Kada odete na veb stranice te tvrtke jasno vam je u nekoliko sekundi da se radi o paravan tvrtki i da iza nje ne postoji nikakva stvarna, realna djelatnost. Vrhunac amaterizma ili bahatosti, svejedno, svakako je uplata gotovo pola milijarde kuna na tekući račun oca direktora INA-e, inače umirovljenika s jamačno skromnom hrvatskom mirovinom. Kako je uopće mogao netko pomisliti da nitko u sustavu banke neće postaviti pitanje o pola milijarde kuna na umirovljeničkom tekućem računu!? No, upravo to se dogodilo.
Ova šokantna pljačka, u kojoj je po prvi put probijen prag od milijardu ukradenih kuna, još je jedan dokaz da je Hrvatska u smislu vladavine prava neuspjela država. Pljačke proračunskog novca i državnih kompanija sve su češće, a zapriječene kazne ne odvraćaju gotovo nikoga da na račun građana osiguraju svoje u sljedećih nekoliko generacija. Pravo pitanje je, nakon svega, koliko je ovakvih pljački izvršeno posljednjih 20 godina. Ono što je najgore, ni nakon ove pljačke ništa se neće promijeniti. Vladajuća stranka će u sljedećim mjesecima pohapšene članove zamijeniti novima koji strpljivo čekaju u redu svoju priliku, a uhićenike čekaju dugotrajni sudski procesi s neizvjesnim završetkom. Nakon nekoliko presuda i njihovog poništenja na Vrhovnom i Ustavnom sudu, utonut će u zaborav jer će u međuvremenu nove pljačke javnog novca zauzeti javni prostor. Hrvatska nastavlja svoj put uronjena u korupciju.
