Mario Banozić

Ukrasna demokracija

Ako je Plenkovićeva osmogodišnja vladavina nešto pokazala, onda je to činjenica da su ministri potpuno nebitni u sustavu obnašanja državne vlasti i donošenja odluka. Postoji premijer i njegov uži kabinet koji određuje prioritete i postoje upravne službe koje te prioritete pretaču i oblikuju u politike, zakone i opće propise. Ministri, svi ti razni tolušići, banožići, horvati, žalci i ostali, bili su i bit će samo ukras, demokratska forma u koju je zaogrnuta činjenica da sve odluke donosi svega nekoliko ljudi

Njegoš

Sadašnjost na praznini

Njegoševa pojava, istaknuta, izdvojena, uzvišena u odnosu na mnoge druge, bila je samim tim i izložena raznim ideološkim i društvenim prevrednovanjima. Kao jedna od centralnih figura nacionalne kulture, do danas ima neiscrpnu snagu i moć da se u odnosu prema njemu prepoznaju i identifikuju i svi oni koji ga tumače, preispituju ili prepisuju

Počeci žute štampe

Počeci žute štampe u Srbiji – između slobode i cenzure

Beograd je oko 1910. imao oko 80 hiljada stanovnika i 23 politička glasila… Jedni su bili za „kontrolu štampe“, drugi za njenu potpunu slobodu. Jedni su bili protiv senzacionalizma i skandala u novinama, dok se u isto vrijeme polovina aktera u medijskom prostoru Srbije nije pridržavalo osnovnih postulata pristojnosti

Vuk Stefanović Karadžić i zaboravljena Savka

Savka, pritom i Vukova rođaka, izgleda da je bila ta koja je Vuku pjevala najveći dio od dvije stotine i četiri pjesme koje su ušle u dva izdanja Pjesnarice. Koliko ljudi što se bave našim naslijeđem zna imena kao što su „slepa Živana“, „slepa Stefanija“ i „baba Jelena“? Bez njihovog doprinosa Vukov filološki magnum opus bio bi nemoguć ili nepotpun