Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print

Nestajanje Srba u zapadnoj Slavoniji

Istraživanje u sklopu projekta „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880 – 2011)” pokazalo je da se ukupno stanovništvo zapadne Slavonije od 1991. do 2011. godine smanjilo za 74.745 stanovnika ili za 20,48%. U istom tom periodu hrvatsko stanovništvo povećalo se za 34.283 stanovnika (2001. godine), odnosno za 11.521 stanovnika (2011. godine), dok je smanjivanje srpskog stanovništva kulminiralo 1995. godine egzodusom s ovog područja i kasnije sve do današnjih dana

Demografski trendovi kretanja ukupnog stanovništva Hrvatske, posebno srpskog stanovništva, poražavajući su kada se analiziraju na nivou regija koje su tradicionalno u značajnom broju naseljavali Srbi – pokazalo je istraživanje u sklopu projekta „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880 – 2011)”.

Regije koje su uzete u razmatranje u sklopu istraživanja su geografsko-historijske cjeline koje obuhvaćaju općine prema teritorijalnoj podjeli koja je vrijedila na dan popisa stanovništva 31. 3. 1991. godine. Tada je u Hrvatskoj bilo 6.694 naselja i 102 općine. Dakle, za demografsku analizu kretanja stanovništva pojedine regije uzete su općine s naseljima koje su tradicionalno pripadale pojedinoj regiji. Također, kretanje ukupnog stanovništva, kretanje Hrvata i Srba pojedine regije analizirano je kroz sljedeće popisne godine: 1880, 1890, 1900, 1910, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2001. i 2011. godinu. Za 1921. i 1931. godinu nema dostupnih podataka na razini naselja. Premda su posredni podaci o vjeri i jeziku dostupni na razini općine ili kotara, oni nisu obrađeni i kao takvi nisu mogli biti korišteni u ovu svrhu. Međutim, ova činjenica suštinski ne remeti postavljene ciljeve istraživanja.

Za potrebe ove analize u područje zapadne Slavonije uključene su općine Požega, Nova Gradiška, Novska, Kutina, Garešnica, Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, Podravska Slatina i Virovitica s pripadajućim naseljima prema teritorijalnoj podjeli iz 1991. godine.

Kretanje ukupnog stanovništva, Hrvata i Srba u zapadnoj Slavoniji

U navedenoj tablici prikazan je dugoročan razvoj stanovništva ovog područja koji pokazuje kontinuirano veoma usporeni porast tokom cijelog analiziranog perioda od 131 godinu, koji je daleko ispod prosječnog porasta na bazi prirodnog priraštaja. Naime, bilansa na kraju promatranog perioda je povećanje od samo 64.718 stanovnika ili 28,70%.
Međutim, gledano prema narodnosnoj pripadnosti, u istom periodu, hrvatsko stanovništvo se povećalo za 106.664 stanovnika ili za 71,31%, što je dva i pol puta više od porasta ukupnog stanovništva; dok se istovremeno srpsko stanovništvo drastično smanjilo za 53.054 stanovnika ili za 74,69%, što čini 50% od porasta hrvatskog stanovništva.

Hrvatsko stanovništvo na ovom području je većinsko u cijelom promatranom razdoblju u rasponu od najnižeg 46,77% 1900. godine, do najvišeg 88,30% 2011. godine, dok je srpsko stanovništvo manjinsko, u rasponu od najvišeg 31,51% u startnoj 1880. godini do najnižeg 6,20% u završnoj 2011. godini.

Kretanje stanovništva po narodnosnoj pripadnosti i popisima u zapadnoj Slavoniji (1880 – 2011)

Kretanje stanovništva između dvaju popisa indiciraju «krizne» godine kada dolazi do smanjivanja stanovništva. To su prema verižnim indeksima 1890/1900, 1971/1981. te 1991/2001. godina kada je dolazilo do fluktuacija stanovništva oba etniciteta, ali znatno jače kod srpskog, posebno u posljednjem navedenom «kriznom» razdoblju.
Usporena reprodukcija stanovništva, na granici stagnantnog, praktički bez ikakvog prirodnog priraštaja, u razmatranom dugoročnom periodu od 131 godinu, uzrokovana je učestalim mehaničkim zadiranjem u demografski korpus, deficijentnim porodičnim strukturama, te permanentnim migracijskim kretanjima u ratnim i poslijeratnim uvjetima života. Za srpsko stanovništvo, koje je gotovo isključivo bilo seljačko, dodatni je faktor stagnacije i opadanja njegova naseljska raspoređenost na brdsko-planinskim područjima, gdje je zemljišni fond oskudniji i uvjeti života teži.

Udio Hrvata, Srba i «ostalih» u zapadnoj Slavoniji (1880 – 2011)

Srednjoročni period razvoja stanovništva razmotrit ćemo na temelju šest cenzusa sprovedenih u okviru državno-pravnog poretka socijalističke Jugoslavije tokom 43 godine od 1948. do 1991. godine.

Kretanje broja Hrvata i Srba u zapadnoj Slavoniji (1948 – 1991)

Podaci u navedenoj tablici za srednjoročni period od 43 godine, sakupljenih kroz šest državnih cenzusa tokom jednog relativno dužeg mirnodopskog perioda, bez šokantnih penetracija u demografski korpus koji su bili karakteristični za protekli analizirani dugoročni period, indiciraju jedno veoma ozbiljno demografsko krizno stanje u ovoj slavonskoj subregiji u kojoj kao da je razvoj stanovništva potpuno zaustavljen i sveden na razinu ispod proste prirodne reprodukcije stanovništva. To ilustrira podatak da se ukupno stanovništvo, uz manje oscilacije tokom 43 godine, tj. od 1948. kada je popisano 380.947 stanovnika do 1991. godine kada je popisano 364.927 stanovnika, smanjilo za 16.020 stanovnika ili za oko 5%. Ovo krizno demografsko stanje u cijelosti je pogodilo stanovništvo oba etnikuma, kako većinskog hrvatskog, koje potpuno stagnira, tako i, ali znatno jače, manjinskog srpskog, koje se neznatno smanjuje. Naime, hrvatski se etnikum na kraju ovog razdoblja povećao za 2.666 stanovnika, odnosno za nešto više od 1%, dok se srpski etnikum smanjio za 19.159 stanovnika, odnosno za nešto više od 4%. To je utjecalo i na promjenu njihovog udjela u ukupnom stanovništvu: hrvatski etnikum je povećao svoje učešće za 1,52% (sa 63,54% na 67,06%), dok je srpski etnikum smanjio svoje učešće za 4,12% (sa 25,72% na 21,60%). Zanimljivo je da su ostale manjinske skupine u tom razdoblju povećale svoje učešće u ukupnom stanovništvu sa 10,75 % u 1948. na 11,35% u 1991. godini.

Pakrac

Za detaljnija objašnjenja ovog kriznog stanja u razvoju stanovništva u ovoj slavonskoj subregiji nedostaju istraživanja, ali za neke faktore moguće je sa sigurnošću pretpostaviti da su bili od značajnog utjecaja. To se prije svega odnosi na velike ljudske žrtve stanovništva ovog područja, posebno srpskog, zbog genocidne politike NDH tokom Drugog svjetskog rata, odnosno mehaničkog zadiranja u njegov demografski korpus i s tim u vezi značajan udio deficijentnih porodica, što se negativno odrazilo na natalitet u poslijeratnom razdoblju. Također, ovo je tradicionalno depopulacijsko područje po različitim osnovama (ekonomska, socijalna, migracijska i dr.), koje se često podvode pod zajednički nazivnik: «bijela kuga».

Pravoslavna crkva u Slatini

Kratkoročni period razvoja stanovništva razmotrit ćemo na temelju popisa stanovništva provedenih u razdoblju od 1991-2011. godine (popis iz 1991. godine u socijalističkoj Jugoslaviji, kao bazni i dva popisa 2001. i 2011. godine provedeni u Republici Hrvatskoj).

Kretanje ukupnog stanovništva, Hrvata i Srba u zapadnoj Slavoniji (1991 – 2011)

Kao što je vidljivo u gorenavedenoj tablici, ukupno stanovništvo u odnosu na 1991. godinu smanjilo se za 41.697 stanovnika ili za 11,4% (2001. godine), odnosno za 74.745 stanovnika ili za 20,48% (2011. godine). U istom periodu hrvatsko stanovništvo povećalo se za 34.283 stanovnika ili za 14,01% (2001. godine), odnosno za 11.521 stanovnika ili za 4,71% (2011. godine). Time se udio hrvatskog stanovništva u ukupnom stanovništvu povećao sa 67,06% (1991. godine) na 86,31% (2001. godine), odnosno na 88,30% (2011. godine). Srpsko stanovništvo u odnosu na stanje iz 1991. godine smanjilo se za 56.240 stanovnika ili za 71,37% (2001. godine), odnosno za 60.825 stanovnika ili za 77,18% (2011. godine). Time se udio srpskog stanovništva u ukupnom stanovništvu smanjilo sa 21,60% (1991. godine) na 6,98% (2001. godine), odnosno na 6,20% (2011. godine).

Zgrada u Daruvaru koju su Privredniku ostavili Isidor i Hristina Dobrović

Ovakva demografska slika ove subregije počela se stvarati 1991. godine, da bi degresivni trend smanjivanja srpskog stanovništva kulminirao 1995. godine egzodusom srpskog stanovništva s ovog područja i kasnije sve do današnjih dana, i bio egzaktno snimljen i registriran popisima stanovništva 2001. i 2011. godine.

 

U istraživačkom projektu Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880–2011)”  sudjelovali su: dr. sc. Svetozar Livada (voditelj), Vladimir Cvjetićanin, prof. i Nikola Lunić, prof. sa suradnicima

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email