Kuća ljudskih prava Zagreb objavila je izvještaj „Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2019. godinu“ koji pruža uvid u kršenja, probleme i izazove u području zaštite i unapređenja ljudskih prava koji su obilježili 2019. godinu.
Izvještaj je nastao na temelju cjelogodišnjeg praćenja te doprinosima više od 40 organizacija civilnog društva i znanstvenika.
Ovogodišnji izvještaj objavljen je u trenutku globalne pandemije koronavirusa čiji je utjecaj na ljudska prava već sada bez presedana.
„U cijelom svijetu pandemija će imati dalekosežne društvene, ekonomske i političke posljedice te negativan utjecaj na ostvarivanje građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava“ – predviđaju iz Kuće ljudskih prava dodajući da u Hrvatskoj u ovakvim okolnostima očekuju u najmanju ruku stagnaciju u područjima ljudskih prava u kojima je zabilježen napredak 2019., a značajno pogoršanje tamo gdje nije bilo pomaka prošle godine.
Usprkos lanjskim pozitivnim gospodarskim pokazateljima, Hrvatska je 2019. i dalje zaostajala za članicama EU-a u rastu plaća. Svaki peti građanin Hrvatske je kraj godine dočekao u riziku od siromaštva. Hrvatska ima problem s regionalnom nejednakošću u dohotku i pristupu zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti.
„Izgledno je da će se uslijed ekonomskog zastoja i nastupajuće gospodarske krize dodatno povećati ekonomske nejednakosti koje posebno pogađaju ugrožene društvene skupine poput osoba starije životne dobi i djece koji su posebno izložena riziku od siromaštva“ – stoji u saopštenju.
Autori Izvještaja ističu da se i na internetu, gdje se uslijed potrebe za fizičkim distanciranjem preselio društveni život, suočavamo s problemima netolerancije i govora mržnje što su društveni problemi koji ni 2019. nisu bili sustavno rješavani već se njima bavilo samo površno te da nije napravljen značajan napredak na sustavnom uključivanju manjinskih i ranjivih društvenih skupina koje su i dalje učestalo diskriminirane te ne mogu ostvariti svoja temeljna ljudska prava.
Cijeli izvještaj možete pročitati ovdje, a u nastavku donosimo dio koji se odnosi isključivo na srpsku zajednicu.
Prava nacionalnih manjina
Ni u 2019. nije bilo značajnog napretka u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a njegova provedba otežana je uglavnom nepostojanjem odgovarajućih sankcija za nepridržavanje odredaba Zakona.
Ni u 2019. godini Vlada nije izradila i poslala u saborsku proceduru izmijenjeni Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, čime se izravno krši odluka Ustavnog suda i onemogućuje ostvarivanje prava nacionalnih manjina na službenu i ravnopravnu uporabu njihova jezika i pisma na području Vukovara.
Srbi u Hrvatskoj u 2019.
Nastavljaju zabrinjavati izjave u medijima i na društvenim mrežama posebno usmjerene na srpsku nacionalnu manjinu koje karakteriziraju etnička netrpeljivost, govor mržnje, diskriminatorni govor i povijesni revizionizam.
U 2019. posebno zabrinjavaju slučajevi zločina iz mržnje prema Srbima počinjeni u Splitu, u Uzdolju kod Knina i u Supetru na Braču. Osim što ukazuju na etničku netrpeljivost prema Srbima u Hrvatskoj, u ovim slučajevima posebno zabrinjava izostanak osude nasilja od strane djela državnih dužnosnika i djela javnosti.
Sredinom 2019. Ustavni sud je donio odluku o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina kojom je između ostalog naložio dostavu svih materijala na srpskom jeziku i pismu za sjednice gradskog vijeća Vukovara te da tekstovi na žigovima, odlukama i drugim materijalima moraju biti iste veličine na latinici i ćirilici.
Iako su 21 općina i grad u Hrvatskoj zakonski obvezne službeno koristiti jezik i pismo srpske manjine, ta se obaveza praktički zanemaruje. U većini slučajeva na institucijama i na znakovima koji označavaju nazive naselja nema znakova na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu; ne postoje ni obrasci i materijali za javnu upravu na jeziku te manjine.
I dalje je prisutan problem sporosti u registraciji i preregistracije manjinskih škola u kojima se nastava odvija po modelu A. Registracija i dozvole za takve škole kontinuirano kasne, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije aktivno po tom pitanju. Javno financiranje udžbenika i ostalog obrazovnog materijala za programe na jezicima i pismima manjina nedovoljno je. Nema dostupnih obrazovnih materijala za određene školske predmete, dok većina nastavnika nema didaktičke priručnike i obrazovne resurse.
Ni u 2019. nije učinjen napredak u ostvarivanju prava na reparacije pripadnika srpske nacionalne manjine žrtava ratnih zločina, uključujući i simboličke reparacije. Komemoriranje i postavljanje spomen–obilježja kojih je postavljeno tek nekoliko je problematično, odnosno takva obilježja su u većoj ili manjoj mjeri uništena ili oštećena od strane nepoznatih počinitelja.
Mnogi Srbi povratnici još uvijek nisu u mogućnosti ostvariti svoja imovinska prava, provesti ostavinske rasprave, stvariti vlasništvo te uskladiti zemljišnoknjižno i katastarsko stanje zbog čega je njihova imovina i dalje izložena uzurpaciji i devastaciji.
