Demografski trendovi kretanja ukupnog stanovništva Hrvatske, posebno srpskog stanovništva, poražavajući su kada se analiziraju na nivou regija koje su tradicionalno u značajnom broju naseljavali Srbi – pokazalo je istraživanje u sklopu projekta „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880 – 2011)”.

Regije koje su uzete u razmatranje u sklopu istraživanja su geografsko-historijske cjeline koje obuhvaćaju općine prema teritorijalnoj podjeli koja je vrijedila na dan popisa stanovništva 31. 3. 1991. godine. Tada je u Hrvatskoj bilo 6.694 naselja i 102 općine. Dakle, za demografsku analizu kretanja stanovništva pojedine regije uzete su općine s naseljima koje su tradicionalno pripadale pojedinoj regiji. Također, kretanje ukupnog stanovništva, kretanje Hrvata i Srba pojedine regije analizirano je kroz sljedeće popisne godine: 1880, 1890, 1900, 1910, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2001. i 2011. godinu. Za 1921. i 1931. godinu nema dostupnih podataka na razini naselja. Premda su posredni podaci o vjeri i jeziku dostupni na razini općine ili kotara, oni nisu obrađeni i kao takvi nisu mogli biti korišteni u ovu svrhu. Međutim, ova činjenica suštinski ne remeti postavljene ciljeve istraživanja.

U okviru analize, kada je u pitanju regija Like uvrštene su sljedeće općine s naseljima prema teritorijalnoj podjeli iz 1991. godine koje tradicionalno pripadaju ovoj regiji: Gospić, Gračac, Donji Lapac, Korenica (Titova Korenica) i Otočac.

Podaci u navedenoj tablici pokazuju da je Lika tipično depopulacijska regija, jer su svi osnovni pokazatelji o stanovništvu (bazni i verižni indeksi) degresivni, s relativno velikim fluktuacijama, kako ukupnog, tako i hrvatskog, i srpskog stanovništva. Naime, ukupno se stanovništvo Like kontinuirano smanjivalo po prosječnoj stopi od 14,69% po jednom desetljeću i gotovo se prepolovilo u razdoblju do 1991. godine (bazni indeks iznosi 52,99%). Tu degresivnu tendenciju potvrđuju i verižni indeksi. Iznimka je period od 1890. do 1910. godine kada se stanovništvo (ukupno, hrvatsko i srpsko) relativno neznatno povećavalo, u prosjeku za 17,28%. (hrvatsko za 15,90%, a srpsko za 17,73%).

Podaci o udjelu hrvatskog i srpskog stanovništva u ukupnom stanovništvu ove regije pokazuju da je srpsko stanovništvo bilo većinsko kroz cijeli promatrani period do 1991. godine

Podaci o udjelu hrvatskog i srpskog stanovništva u ukupnom stanovništvu ove regije pokazuju da je srpsko stanovništvo bilo većinsko kroz cijeli promatrani period do 1991. godine – udio hrvatskog stanovništva se kretao od 43,80% 1900. do 49,14% 1948. godine ili u prosjeku po jednom popisnom razdoblju 45,64%. Udio srpskog stanovništva kretao se od 46,41% 1981. do 56,10% 1890. godine ili u prosjeku 52,41%. Do drastične promjene dolazi u razdoblju poslije 1991. godine kada se broj srpskog stanovništva od 41.567 stanovnika (1991) sveo na 7.610 stanovnika (2001) odnosno 8.979 (2011). Time se postotni udio srpskog stanovništva smanjio sa 49,53% (1991) na 16,50% u popisu 2001. odnosno na 20,05% u popisu 2011. godine, kao posljedica etničkog čišćenja srpskog stanovništva u devedesetim godinama prošlog stoljeća.

Prema službenim popisima stanovništva, srpsko stanovništvo od 1880. do 1991. godine bilo je većinsko u ovoj najvećoj planinskoj i krševitoj regiji Hrvatske. Zaključili bismo da je ova većinska prisutnost srpskog stanovništva na prostorima Like gotovo vjekovna i da se s pravom o njima može govoriti kao o autohtonom i višegeneracijskom stanovništvu ovog područja.

Prema službenim popisima stanovništva, srpsko stanovništvo od 1880. do 1991. godine bilo je većinsko u ovoj najvećoj planinskoj i krševitoj regiji Hrvatske. Poslije 1991. godine, od 41.567 stanovnika (1991) broj srpskog stanovništva sveo se na 7.610 stanovnika (2001)

Faktori koji su uvjetovali ovakav razvoj stanovništva Like u posljednjih 131 godinu – permanentne depopulacijske tendencije praćene manjim ili većim fluktuacijama u pojedinim razdobljima – veoma su brojni i složeni i nažalost nedovoljno istraženi. Upozorit ćemo samo na neke od njih. «Subvencija prirode», koja čini bazu životnih odnosno egzistencijalnih resursa opstanka ljudi u prostoru, voma je nepovoljna u ličkim prostorima. Zbog toga stanovništvo Like živi u naseljima neodrživog razvoja, substandardno, ugroženo deficitarnošću svih životnih potreba i u krajnje reduciranim uvjetima društvenog života. Zbog toga je Lika jedna od najnenaseljenijih regija Hrvatske, s uvijek otvorenim kanalima unutrašnje i vanjske (e)migracije i uglavnom negativnim prirodnim priraštajem stanovništva (realno je pretpostaviti povećani mortalitet dojenčadi, povećanu smrtnost od raznih bolesti, posebno zaraznih i dr.).

Srpsko stanovništvo 1880. godine bilo je brojnije od hrvatskog za oko 18.000 stanovnika, dok su 1900. godine, kada su dosegli najveći broj od 107.846 stanovnika, bili brojniji od hrvatskog stanovništva za preko 23.000 duša.
Do značajnih gubitaka stanovništva Like došlo je za vrijeme Prvog (1914 – 1918) i Drugog svjetskog rata na ovim prostorima (1941 – 1945) i to iz redova oba naroda – hrvatskog i srpskog. O tim gubicima ne postoje sređeni podaci za područje Like, ali sasvim je realno pretpostaviti da su relevantni za razvoj stanovništva ove regije. Nadalje, to je bilo i doba užasnih pogroma genocidne politike kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske, uperene protiv Srba, Židova i drugih nehrvatskih etničkih skupina. Lika je bila jedno veliko stratište žrtava te politike. Ustaše su se surovo obračunali s ličkim Srbima već na početku rata. U Lici je, pored Gospića, u Jadovnu, 1941. godine osnovan prvi likvidacijski logor za Srbe, Židove i dr. sa 37 okolnih stratišta, gdje su se raznim manuelnim načinima usmrćivale žrtve, po čemu je taj logor jedinstven u Evropi. Istraživanjem je utvrđeno da je u tom logoru ubijeno preko 40.000 ljudi među kojima znatan broj iz Like. Kolonizacija poslije Drugog svjetskog rata, također, je doprinijela odlijevu ličkog stanovništva. Proces deagrarizacije i zapošljavanje u nepoljoprivrednim djelatnostima, također, utjecao je na smanjivanje stanovništva u ovoj regiji.

Prema popisima 2001. i 2011. godine broj srpskog stanovništva u odnosu na stanje iz 1991. godine smanjio se za 33.957 stanovnika (81,69%), odnosno za 32.558 stanovnika (78,33%).

Ono što je izvjesno iz posljednja dva popisa stanovništva (2001. i 2011. godine) jeste činjenica da je srpsko stanovništvo u Lici, koje je više od stoljeća bilo većinsko, postalo značajno manjinsko. Druga izvjesna činjenica je da je u Lici ugašeno odnosno nestalo 40 naselja u kojima su Srbi bili većinsko stanovništvo i to najviše u općinama Donji Lapac, Gračac i Korenica. Pokazalo se da ni surovi i teški život ne može prisiliti stanovništvo na napuštanje zavičaja, koliko to može mehanički nasrtaj na zavičaj ratom. Osim toga, razorene su kuće i u gotovo svim ostalim naseljima u kojima su živjeli Srbi. Time je izmijenjen izgled i pejsaž naseljenih prostora. To su sela koja to ni po čemu više nisu, jer je u njima razorena nadgradnja, institucije i kompletna infrastruktura.

Srpsko stanovništvo u Lici, koje je više od stoljeća bilo većinsko, postalo je značajno manjinsko, 40 naselja u kojima su Srbi bili većinsko stanovništvo je – ugašeno, i to najviše u općinama Donji Lapac, Gračac i Korenica

Ovaj najtragičniji događaj u povijesti srpskog naroda Like, kao posljedica rata devedesetih godina prošlog stoljeća, rezultirao je njegovim skoro potpunim izgonom iz njegovih vjekovnih zavičajnih naselja. To se ogleda u iznimno velikom, kompletnom gašenju porodičnih rodova, prezimena i naseljenih srpskih toponima, posebno u nekim predjelima ove regije (Donji Lapac i Korenica). Zapravo, etničkim čišćenjem srpskog stanovništva, napadnuta je toponomastika, onomastika, katastar, povijest i kultura, s nakanom da se srpski narod izmjesti iz povijesti hrvatskog naroda.

U istraživačkom projektu Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880–2011)”  sudjelovali su: dr. sc. Svetozar Livada (voditelj), Vladimir Cvjetićanin, prof. i Nikola Lunić, prof. sa suradnicima