Kada se govori o demografskim kretanjima pripadnika srpske zajednice na Baniji i Kordunu, mada još nisu poznati kompletni rezultati lanjskog popisa stanovništva, iz razgovora s najodgovornijim ljudima srpske zajednice na području Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije lako se može zaključiti da je to stanje, najblaže rečeno, katastrofalno. Srba je za 25–35 posto manje, odnosno za četvrtinu ili trećinu manje, ovisno o pojedinačnim općinama, gradovima ili županijama. Zamjenica župana Sisačko-moslavačke županije iz redova srpske nacionalne manjine Mirjana Oluić potvrđuje za P-portal da je ova županija doživjela demografski krah u posljednjih deset godina, kada je od gotovo 173 hiljade ljudi, prema zadnjem popisu ostala nepuna 141 hiljada, što je za 19 posto manje ljudi.

„Demografski odljev je vidljiv u svih sedam gradova i 12 općina koje se nalaze u sastavu ove županije. Ovo su podaci o ukupnom stanovništvu dok je stanje sa Srbima još gore. Primjera radi, Petrinja je imala oko 25 hiljada ljudi, a sada ih ima 20 hiljada, odnosno, 18 posto manje. Glina je izgubila 2000 ili trećinu stanovnika. Najviše stanovnika je napustilo područje općine Dvor, gotovo vise od 40 posto, što je izuzetno zabrinjavajuće jer na tom području uglavnom žive pripadnici srpske zajednice. I sam Sisak pretrpio je po sadašnjim podacima veliki odljev stanovništva kojeg je manje za 16 posto ili za 8000“, navodi Mirjana Oluić i dodaje da se najviše ljudi iselilo prilikom ulaska Hrvatske u EU, a taj se trend nastavio i proteklih godina.

Obnova nakon potresa je zakazala

Činjenica da je više umrlih nego rođenih i da se više stanovnika iseljava nego što ih se doseljava doprinosi tužnoj slici koje su svi u potpunosti svjesni. No, možda je u ovom trenutku bitnije pitanje – poduzimaju li se određene mjere da bi se stanje poboljšalo.

„Mjere koje poduzimamo usmjerene su upravo na stvaranje preduvjeta da se ljudi vrate, posebno mlade obitelji. Ulaže se u infrastrukturu i poduzetništvo tako da se mladim ljudima koji žele otvoriti svoja poduzeća ili male obrte osiguraju beskamatni krediti, pogodnosti prilikom otvaranja OPG-ova i plasiranja proizvoda na tržište, otvaraju se nove poslovne zone koje postaju preduvjet za nova radna mjesta te se ulaže u turizam. Također se vodi briga i u sferi obrazovanja u vidu uređenja učeničkih i studentskih domova i dovođenja visokih učilišta u županiju. Time se planira zadržati mlade ljude na ovom prostoru i privući druge da upravo tu prepoznaju svoju mogućnost za daljnje usavršavanje. Naravno, najveći problem nam je spora obnova nakon katastrofalnog potresa, što dodatno motivira ljude da napuštaju ovaj kraj. Sela su dodatno pogođena svim tim problemima i u njima živi iz dana u dan sve manje stanovnika i ti koji su ostali su uglavnom starije životne dobi“, zaključuje dožupanica Mirjana Oluić.

Demografija u komi

Nikola Grba, zamjenik je načelnika općine Saborsko, koja se nalazi na samom rubu nacionalnog parka Plitvička jezera s jedne strane i na granici s općinom Plaški na drugoj strani. Tri su srpska naselja: Blata, Begovac i Lička Jesenica i bogata su pitkom vodom koju će sada iz Ličke Jesenice dobivati općina Rakovica, inače poznato turističko naselje na ulasku u Plitvice.

„Svakim danom nas je sve manje i demografija je na vrlo lošem nivou. Ali ne samo kod Srba, već i kod Hrvata. Ne znamo još službene podatke iz popisa stanovništva, no procjenjujemo da nas u Općini ima oko 70 i još nekih dvadesetak popisanih sa strane, pa bi nas ukupno bilo oko 20 posto te bi zadržali pravo na zamjenika općinskog načelnika i srpsko manjinsko vijeće. Dakle, nas nepunih stotinjak čini 20 posto stanovnika, što znači da je Hrvata manje od 400, pa nam je svima demografija u komi. I svi su starije dobi, dakle, perspektiva općine nije ružičasta. Nekoliko ljudi je prodalo svoja imanja i otišli su trbuhom za kruhom. Tu i tamo netko kupi za bagatelu neko imanje, ali ni to nije značajan broj. Infrastruktura je loša, a budućnost nije svijetla“, ističe Grba i dodaje da bi možda rješenje moglo biti u tome da se prošire granice Nacionalnog parka Plitvice. Ako bi obuhvatio i općinu Saborsko, preostali stanovnici možda bi mogli živjeti od turizma.

Saborsko pripada Lici, no ništa bolje stanje nije ni u Gorskom kotaru, u Jasenku i Drežnici, čije bivše ime sugerira doprinos pobjedi u NOB-u, ali je službeni naziv mjesta izgubio epitet „partizanska“. Inače, dizanje ustanka u Drežnici, gdje se u selu Tomići nalazila partizanska bolnica i gdje su formirane najslavnije istarske i primorsko-goranske partizanske jedinice, filmski je ovjekovječeno u TV seriji Kapelski krijesovi. S tim da su imena stvarnih sudionika Srba – kroatizirana.

„Ničija“ zemlja

„Najveći broj stanovnika je starije životne dobi i lagano izumiru. Valjda smo na to osuđeni u svakom smislu. Država nam je stavila van snage katastarske i gruntovne knjige i taj problem ne možemo riješiti već više desetaka godina iako smo se obraćali svim nadležnim institucijama, od sudova, predsjednika Mesića i Josipovića… Nitko ne može formalno-pravno dokazati svoje vlasništvo, a bez toga nema konkuriranja za dobivanje sredstava za otvaranje OPG-ova, obrta ili manjih pogona i poduzeća. U takvu situaciju nitko se neće vratiti i opet započeti život ovdje. Imam osjećaj da se to ovdje namjerno radi jer formiranjem Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica ovdje je sve živnulo, krenuo je zimski turizam, gradili su se apartmani, a to kao da je nekome smetalo. Centar je izgorio, devastiran je, otišao je u stečaj i sve je zamrlo. Teško se oteti dojmu da to nije namjerno učinjeno“, kaže Đorđe Tomić predsjednik Mjesnog odbora Drežnica, koja je u sastavu Grada Ogulina.

On ističe da je jedina svijetla tačka pilana, koju su obnovila dvojica momaka iz Rijeke pa mladi ljudi rade. „Od zadnjeg popisa sada je manje 185 stanovnika, pa ispada da ima više birača na spisku nego stanovnika, pošto se mnogi neće odreći svoga ognjišta i prijavljeni su u Drežnici iako formalno tamo ne žive. Gotovo ista stvar je i u Jasenku što se ljudi tiče, ali tamo je Centar Bjelolasica koji je očito nekome poslužio samo da opere novce, pa je, umjesto napretka, unazadio cijeli kraj. Jasenak i Drežnica daju u gradski budžet Ogulina godišnje oko četiri miliona kuna samo od eksploatacije šuma, a mi bi zadovoljni bili kada bi u povratu dobili bar deset posto od tih sredstava“, napominje Tomić. On dodaje da u oba ova susjedna naselja ukupno ima oko 500 stanovnika. Do devedesetih je ukupno bilo preko hiljadu stanovnika, pa je za dvadeset godina broj prepolovljen.

Nema posla, nema perspektive

Đuro Šaula predsjednik je SDSS-a općine Vojnić i općinski vijećnik, a Bojan Dobrosavljević predsjednik je srpskog općinskog manjinskog vijeća. Nažalost, ni njihovi podaci nisu ništa bolji kada je u pitanju stanje demografije na području općine Vojnić.

„Nemamo još pravu sliku, no definitivno mogu reći da situacija nije dobra. Gotovo polovina ljudi je raseljena, otišli su u inostranstvo jer ovdje nisu vidjeli budućnost i bolju perspektivu. Ali ne radi se samo o Srbima, i mnogi Hrvati su otišli u svijet. Infrastruktura na našem području nikada nije bila idealna i mislim da je i to jedan od razloga odlaska mladih ljudi. Radimo na poboljšanju uslova života ljudi, ali bojim se da to nikada neće biti onako kako bi trebalo i kako bi ljudi željeli. Odlazaka će uvijek biti“, govori Dobrosavljević.

„Mi iz srpske zajednice pretpostavljamo da su Srbi još uvijek većina stanovništva na području Općine, a tačne podatke ćemo znati kada dobijemo konačne rezultate popisa. Razlika neće biti velika u našu korist, ali mislim da će biti. I nisu samo Srbi napuštali Općinu, možda je čak i više Hrvata pa i Bošnjaka otišlo u inostranstvo, za boljim životom. Ljudi su bili bez posla. Trenutno u Vojniću posao jedino nudi bivši KA-plast gdje i danas radi dobar dio našeg stanovništva. Ljudi žive od penzija, bave se poljoprivredom za vlastite potrebe, a mnogi rade i u šumi u sječi drva. Otvorilo se i više OPG-ova. Sama Općina još nema program koji bi sprečio odlazak ljudi, posebno mladih“, ističe Šaula.

U selima stari, u gradovima asimilacija

„Demografska slika na području Karlovačke županije je sve lošija, dobna struktura je sve lošija, mladih stanovnika je vrlo malo i sve manje. Otišli su u zapadnoevropske zemlje. U općini Krnjak, na primjer, ove je godine rođeno samo jedno dijete. Slično je nažalost i na svim obližnjim područjima ovog dijela Korduna. U krnjačkoj je školi još oko 80 učenika, tridesetak je Srba, ali ne možemo očekivati poboljšanje već samo pogoršanje stanja. Sa skoro 2000 broj ljudi je sada pao na manje od 1400. Iz povratničke populacije godišnje umire 30-tak ljudi, a rađa se jedno ili dvoje djece“, razočaran je Ilija Matijević, predsjednik VSNM KŽ. Budućnost je, kaže on, vrlo crna, a takva je i višegodišnja perspektiva.

„Demografska situacija Srba na Kordunu je nepromijenjena. Broj stanovnika opada, posebno na ruralnim područjima, koja su naseljena povratničkom populacijom, i to starije dobi. U gradovima je situacija nešto bolja, jer je tu povoljnija dobna struktura stanovništva, ali je tu u većem broju prisutna i asimilacija srpskog stanovništva, gdje se više ne izjašnjavaju kao Srbi, već kao neopredijeljeni ili čak i kao Hrvati. Ispada da ni 30 godina od rata nije poželjno izjasniti se kao Srbin. I dalje nam je neriješeno pitanje snabdijevanja strujom, vodoopskrbom, cestovnom infrastrukturom… I šta pripadnici srpske zajednice mogu ili trebaju učiniti: otići tamo gdje neće imati sličnih problema“, ističe zamjenik karlovačkog župana iz redova srpske nacionalne manjine Dejan Mihajlović.

On napominje da svi slični problemi Srba traju već 30 i više godina i nisu riješeni. „Teško je govoriti o boljoj budućnosti. Činimo sve da se stanje poboljša i nisu to nerješivi problemi, ali nema adekvatnih odluka Vlade. Zbog nezadovoljstva se iseljavaju i Srbi i Hrvati. Imaju razloga i političke prilike. Mladima je dosta rasprava o prošlosti, gdje je netko nekada bio. Mladi to više ne žele ni slušati“, zaključuje Mihajlović.

 

 

*Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije