Milorad Dodik osuđen je u procesu pred Sudom BiH na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Iako nepravosnažna, presuda je uzdrmala ne samo BiH, nego i cijeli region, ali i šire. Žalbeni proces će potrajati mjesecima, a dok ne bude donijeta konačna odluka, u BiH će biti svega, osim mira i stabilnosti.

Novi talas tenzija koje bi mogle da ozbiljno uzdrmaju ustavno-pravni poredak ove zemlje trenutno su jedina ozbiljna posljedica procesa protiv predsjednika Republike Srpske (RS). Dodik u zatvor neće otići čak ni ako kazna postane pravosnažna jer zakonska rješenja u BiH dozvoljavaju „otkup“ do 365 dana robije. Ta godina zatvora automatski je gurnuta u drugi plan, a gro reakcija ticao se drugog dijela presude – zabrane političkog djelovanja. Tih šest godina u Banjaluci je ocijenjeno kao podmukao plan po kojem bi Dodiku bilo zabranjeno da obavlja funkciju do kraja ovog mandata na mjestu predsjednika Srpske, ali i zabranjena kandidatura za naredni četvorogodišnji mandat. U vrhu vlasti RS nakon izricanja presude nisu imali dilemu – proces je pokrenut sa ciljem eliminacije Dodika iz političkog života.

Prvi odgovor Banjaluke uslijedio je dan nakon izricanja presude. Narodna skupština RS usvojila je set zakona koji, uprošteno rečeno, suspenduju nadležnost više zajedničkih organa na njenoj teritoriji. Po tim zakonima Sud BiH, Tužilaštvo BiH, SIPA (policijska agencija na nivou BiH) i Visoki sudski i tužilački savjet (institucija koja bira sudije i tužioce) ne mogu više ništa da urade na području RS. Opravdanje za takav korak Banjaluka je našla u činjenici da te institucije nisu dio Ustava BiH, odnosno da ne postoji ustavni osnov za njihovo djelovanje. Osim toga, usvojene su i izmjene Krivičnog zakona RS koje predviđaju da će biti kažnjen svako ko se ogluši o odluke republičkih institucija što je temelj za naredni potez – potpuno povlačenje srpskih kadrova iz institucija na nivou BiH. Do konačnog stupanja ovih zakona na snagu postoji niz koraka u RS. Mora da ih odobri Vijeće naroda, a kako se to neće dogoditi jer će bošnjački delegati pokrenuti proceduru zaštite vitalnog nacionalnog interesa, o svemu će morati da se izjasni Ustavni sud RS. To praktično znači da će svi u BiH dobiti još nekoliko sedmica za pregovore.

A pregovore je, što može da zvuči paradoksalno, prva predložila Banjaluka. U noći nakon izricanja presude u Banjaluku je hitno doletio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Dodik je nakon sastanka s njim uputio poziv zvaničnicima Federacije BiH na razgovore o budućnosti zemlje. Taj poziv, međutim, ekspresno je odbijen.

Podsjećanja radi, Dodiku je suđeno jer nije poštovao „odluku visokog predstavnika u BiH“. Na tom mjestu, iako za to nema saglasnost Savjeta bezbjednosti, već tri godine nalazi se Nijemac Kristijan Šmit. Ta činjenica osnovni je razlog zbog kojeg se Banjaluka sve vrijeme ponašala kao da on praktično ne postoji. Šmita je to prilično iznerviralo pa je odlučio da posegne za famoznim bonskim ovlaštenjima i nametne izmjene Krivičnog zakona BiH prema kojima je nepoštovanje njegovih odluka krivično djelo za koje se ide u zatvor od šest mjeseci do pet godina. U isto vrijeme Narodna skupština RS je usvojila zakon koji predviđa da Šmitove odluke ne važe na teritoriji RS. Kako Dodik po Ustavu ima obavezu da potpiše ukaz o proglašenju tog zakona, on je to i uradio, a onda je na scenu stupilo Tužilaštvo BiH.

U vrlo kratkom roku tužioci su podigli optužnicu protiv Dodika, te Miloša Lukića, direktora Službenog glasnika u kojem je ukaz objavljen. Od početka je proces obilovao nizom apsurda čija je suština jedinstvena – pravosudni organi BiH pokrenuli su proces protiv državljanina BiH, legitimno i legalno izabranog na poziciju predsjednika, na osnovu zakonskih odredbi koje je nametnuo stranac koji ima ozbiljan problem sa legitimitetom. Suđenje je trajalo više od godinu dana i svako novo ročište više je ličilo na političko nadgornjavanje, nego na pravnu bitku. Dodikova odbrana osporavala je ne samo Šmitovo pravo da nameće zakone, nego i samog Šmita, ali tužioci, i, što je mnogo važnije, sudije u predmetu (a bilo ih je dvoje) nisu previše marili za to. Tako su, u stvari, pravnici kreirali priču koja će imati, bar danas sve sluti na to, žestoke političke posljedice.

„Od danas nema više BiH kakvu ste zamišljali“, rekao je Dodik nekoliko minuta nakon izricanja presude na mitingu u Banjaluci koji je organizovan tim povodom. Nakon te izjave uslijedile su pomenute akcije Narodne skupštine RS.

Usvajanje zakona mediji i političari u Sarajevu označili su kao – državni udar.

Drugi je problem što je osnovni uslov za državni udar – postojanje države.

O tome, čini se, oni koji su sve ovo zakuvali, nisu previše vodili računa.