sajam knjiga

Praznik čitanja pod kupolom

Od 21. do 29. oktobra održan je šezdeset i šesti po redu Međunarodni beogradski sajam knjiga. Zemlja gost bila je Francuska. Sajam je, po običaju, prošao dobro, mada pomalo u znaku neformalnih najava da mu je ovo posljednja inkarnacija na tradicionalnoj lokaciji

Kašanin

Kašaninova sugrađanka

Ona će uskoro u našem belom Zagreb-gradu u pet večeri skupiti skoro stotinu hiljada (!) ljudi. Ona, pjevačica, akutna je i složena metafora – prenesena slika dva naroda, njihovih kultura i njihova stanja danas nakon svega u ovoj zemlji

Čuvari formule

Čuvari formule podjela

Malo koja odluka u sferi srpske kulturne politike prođe bez skandala, većeg ili manjeg. Tako je bilo i kod izbora srpskog kandidata za Oskara za najbolji film van engleskog govornog područja. Selekcija filma Milorada Milinkovića o knezu Mihailu mnogima se nije dopala

Tusta

Branko Črnac Tusta – hipik među pankerima

Malo je reći da je Tusta bio omiljen: bio je kao dobri brat, kao najbolji drug, uvek jedan od nas, neumoljivi pravednik, neobičan primer čoveka koji svoje ideale – slobodu, jednakost, pravdu – nije nikada izneverio, ni u ovim ni u onim vremenima, ni kad je bilo najlepše, ni kad je bilo tužno, ni kad je bilo opasno. Njegov antifašizam bio je neprobojan. Bio je poslednji jugoslovenski partizan i poslednja jugoslovenska (crvena) zvezda

Zločin u malenoj Banjskoj

Za razliku od velikih, teških, gradidbenih, povijesnih i metafizičkih toposa – Gračanica, Dečani, Peć, Prizren, samo Kosovo polje – „malena Banjska“ izaziva drugu emociju. Nešto tankoćutno, skromno i starostavno

Raške duhovne svečanosti

Manifestacija finog duha

Raške duhovne svečanosti koncepcijski predstavljaju najbolje primjere srpske kulture i umjetnosti i jako im je stalo da povežu prošlost i sadašnjost, nobelovce i narodne instrumente, Srbiju i komšiluk

Zakon o jeziku

Gluvi jezik

Ovdje je jezik 33 godine sredstvo zastrašivanja, oružje ideološkog i psihološkog terora, što za posljedicu ima mutavost čitave jedne nacije koja se boji da progovori da ne bi pogriješila

Jelisaveta Načić

Dva lica poraza

To se događa kad se prečicom hoće u svijet – kad na putu s partikularnog u navodno univerzalno, prezrena i „zaostala“ pripadnost koja se zove nacionalna kultura služi samo kao prazna metafora: dobiješ simboličku potvrdu, konkretno svoje rodne i spolne prisutnosti, a i dalje si malen, ponižen i kolonijaliziran