Šmit još nije otišao, a kad će – ne znamo. Aluzija na legendarnu seriju „Đekna“, u slučaju izbora novog visokog predstavnika u BiH, nije samo u parafrazi svojevrsnog slogana pod kojim se ovo ostvarenje Živka Nikolića i danas pamti na bivšim jugoslovenskim prostorima. Ima tu i suštinskih stvari. Jer, misterija oko njemačkog diplomate koji je posljednjih pet godina proveo na poziciji šefa protektorata koji neki nazivaju i „državom BiH“ danas najviše liči na onu iz pomenute serije. Šmit se, naime, ponaša baš nekako kao Đekna. Svi znaju da je tu, ali ga niko ne viđa. Trebalo je da ode još početkom juna kako je najavljeno nakon što je podnio ostavku, ali je i dalje tu negdje. Kažu da je češće van zemlje nego u Sarajevu. I da mu se previše ne žuri da ode, iako mu je, vele, svega dosta, i neriješenih međunacionalnih odnosa u zemlji, i političkih nadgornjavanja i rada bez odgovarajuće zaleđine (čitaj američkog ambasadora) i još mnogo toga…

Očekivalo se da 3. i 4. juna Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, ali to se nije dogodilo. A kad će – ni to se ne zna. Bar ne precizno. Upravni odbor PIC-a čine ambasadori desetak uticajnih svjetskih zemalja. Oni se na sjednici početkom mjeseca nisu mogli dogovoriti o izboru novog šefa OHR-a, a nakon neuspješnog pokušaja poručili su da će se ponovo sastati krajem mjeseca. Neodređeno i neodlučno.

A šta se dogodilo? Unutar Upravnog odbora PIC-a nije bilo konsenzusa. U igri su bila dva kandidata, Italijan Antonio Zanardi Landi i Francuz Rene Troka. Landi, iako Evropljanin, dobio je žestoku podršku Vašingtona. Za Francuza su, pak, bili Berlin, London i Brisel. A poznato je da u posljednje vrijeme Vašington nije u prevelikoj ljubavi sa Briselom, a dalje i sa Berlinom i Londonom. Amerikanci su kategorički bili pri stavu da novi „visoki“ treba da bude Landi. Dio Evropljana se usprotivio i plan imenovanja zamjene za Šmita je propao. To je mnogo naljutilo Amerikance.

„Evropska neodlučnost i odustajanje PIC-a od svoje dužnosti prema BiH primoravaju SAD da preispitaju svoju ulogu u sadašnjem međunarodnom prisustvu u BiH. Delegacija SAD je nastojala da postigne konsenzus o zajedničkoj viziji i visokokvalifikovanom italijanskom kandidatu, iskusnom diplomati ambasadoru Antoniju Zanardiju Landiju. Sekretar Rubio opisao je italijanskog kandidata u Kongresu kao ′gospodina za koga vjerujemo da bi dobro obavio posao i pomogao da se obezbijedi izvjesna stabilnost pozicije′“, saopšteno je iz Ambasade SAD u Sarajevu nakon sjednice uz dodatak da SAD „priznaju evropski neuspjeh u postizanju konsenzusa o evropskom kandidatu i da su razočarane što su ove podjele spriječile PIC da ispuni svoj zadatak izbora novog visokog predstavnika“. Saopštenje je upućeno medijima 15-ak minuta iza ponoći što nije baš uobičajena praksa, čak ni za Amerikance u BiH čije djelovanje odavno iskače iz granica klasičnih protokolarnih aktivnosti.

Na sceni je, tvrde upućeni, sukob dva koncepta. Po američkom, novi visoki predstavnik treba djelovati sa smanjenim ovlašćenjima što je put ka, opet tvrde upućeni, konačnom gašenju OHR-a, dok su Evropljani, odnosno dio njih, i dalje za čvrstu ruku koja će imati svu slobodu da „disciplinuje“ domaće političare. Briselsku birokratiju ne zanima jedna bitna nelogičnost. Naime, dok iz vrha EU stižu poruke da Brisel „ozbiljno računa“ na zemlje zapadnog Balkana, uključujući i BiH, potpuno se zanemaruje činjenica da bi o pristupanju Uniji trebalo da pregovara zemlja u kojoj umjesto legalno i legitimno izabranih predstavnika naroda odluke i dalje donosi jedan stranac na čiji izbor ogroman uticaj ima upravo EU. No, u BiH je sve toliko nelogično da je i ovaj slučaj samo jedan u nizu.

Istovremeno, slučaj (ne)izbora Šmitovog nasljednika pokazuje da su u zabludi svi koji tvrde da BiH nije više interesantna velikim silama. Naročito Amerikancima. I dok to Banjaluci koja je u proteklih godinu dana ostvarila bliske kontakte sa administracijom Donalda Trampa prilično odgovara, sarajevskoj političkoj eliti se s takvim razvojem događaja diže kosa na glavi. Visoki predstavnik je protekle tri decenije uglavnom djelovao kao sprovodilac bošnjačkih političkih ciljeva. Sada sve sluti da će ostati bez tog aduta. Osim, ako se Amerikanci ne predomisle. A ne bi im bilo prvi put.