Odlazak Viktora Orbana s europske političke scene dočekan je s oduševljenjem u mejnstrim politici i medijima. Nakon 16 godina vladavine i 10-ak godina sukoba s trenutnim vodstvom EU, mnogima je pao kamen sa srca kada su vidjeli prve izborne rezultate mađarskih parlamentarnih izbora.
Orban je bio čovjek koji je kvario idilu dobro podmazanog europskog stroja, čovjek koji je blokirao odluke, stavljao veta, sprječavao isplate stotina milijardi eura iz europskog proračuna. Uglavnom, Orban je nervirao vladajuće krugove europskih pučana kad god je koristio ovlasti koje je imao kao premijer države članice EU. Njegova veta i protivljenja mediji su redovito predstavljali kao rušilačke poteze. Orban je bio uljez kojeg treba što prije izbaciti iz odabranog društva. U vrhu EU posljednjih je godina postalo neugodno imati svoj stav, a skandalozno ako se taj stav suprotstavlja stavu većine. Pogotovo ako je takva većina dvotrećinska ili veća, a posljednjih godina sastanci Europskog vijeća praktički izgledaju kao sjednice HDZ-a, ili bilo koje druge političke stranke u kojoj se zna tko kosi, a tko vodu nosi.
Bitno je pritom reći da Orban nije pao u nemilost trenutnog vodstva EU zbog koruptivnog sustava kojeg je usput kreirao, budući da je desetak godina svoje vladavine bio jedna od zvijezda europskih pučana. Orban je postao korumpiran onoga trena kada su se njegovi ideološki pogledi na državu, obitelj, Uniju, spol i rod razišli s novom generacijom europskog desnog centra. Upravo tad Orban je postao i korumpiran i autokrat i što sve ne, preko noći mu je pripisana jedna čitava ideologija nazvana „orbanizam“. Najbolji dokaz da koruptivan sustav nije glavni grijeh u EU je upravo Hrvatska, no to našim vladajućim nije donijelo niti jedan negativan bod kod šefice Komisije Ursule fon der Lajen, upravo suprotno.
Bilo bi najpoštenije reći da je Orbana s vlasti smijenila upravo EU. Godine napada i političke izolacije uzele su danak. Usto, EU je posljednjih godina Mađarskoj blokirala 18 milijardi eura iz raznih fondova. Nešto zbog pravila o pravnoj državi, nešto zbog narušene demokracije; nakupilo se prijestupa koji su rezultirali golemim financijskim penalima. Zamislite samo što bi Hrvati napravili našem premijeru da nije u posljednjih tri godine iz Brisela donio 10 milijaradi eura čije ostatke upravo sada bjesomučno trošimo. Narod ne prašta odbijanje novca iz europskih fondova zbog nekakve političke ideologije i ideala. Nisu oprostili ni Mađari. Dok su Hrvatima preko noći plaće rasle 20 ili 30 posto na pogon milijardi iz NextGen fonda, Mađari su mogli samo škrgutati zubima i slušati Orbanove nadahnute govore o otporu nepravednom sustavu. Sada su Mađari odlučili presjeći i u Brisel poslati novog, mlađeg i uglađenijeg predstavnika, ne bi li odblokirao njihove milijarde.
Ukratko, Orban je prošlost, a novi igrač na sceni je Peter Mađar, bivši član Orbanovog Fidesa i bvši muž Orbanove ministrice pravosuđa. Za razliku od Orbana koji je svoje stavove isticao javno i koristio politička sredstva da ih ostvari, Mađar svoje stavove drži za sebe jer zna da mu je to jedini put do „europskog“ novca i stola za kojim se može praviti da donosi odluke. Mađar sada iz prve ruke zna kako izgleda kada u nadnacionalnoj strukturi, koja stremi biti državom, imaš svoja uvjerenja i svoja pravila. Ne završiš dobro, završiš nužno onako kako je završio Orban i kako će završiti svi koji pomisle da mogu imati svoju politiku u monolitnoj strukturi kakva je postala EU.
