Prijevremeni predsjednički izbori u Republici Srpskoj okončani su pobjedom SNSD-ovog univerzitetskog profesora Siniše Karana. Ako žalbe opozicije koja traži ponavljanje glasanja u nekoliko opština i gradova ne urode plodom, on bi na dužnost trebalo da stupi uoči novogodišnjih praznika.

Komplikovani izborni sistem u BiH predviđa da će Karan biti predsjednik tek desetak mjeseci, do narednih redovnih opštih izbora u oktobru 2026. godine. On je i tokom same kampanje, a i u danima poslije izbora naglašavao da će na toj poziciji praktično nastaviti da radi isto kao i njegov prethodnik Milorad Dodik. Sam Dodik je to još slikovitije opisao govoreći pred novinarima da će sada na sceni biti „dva Dodika“. Nakon što se pomirio sa presudom Suda BiH koja je za posljedicu imala oduzimanje predsjedničkog mandata, Dodik je u kampanji za predsjedničke izbore nastupao samo kao lider stranke, ali suština poruka upućenih biračima bila je da je glas za Karana u stvari glas za Dodika i produženje mandata koji mu je narod dao 2022. godine. To je povremeno izazivalo zgražavanje dijela analitičara i opozicije zbog toga što jedan ostvareni političar sa dugogodišnjim iskustvom pristaje da poziva narod da glasa za Karana riječima da je to u suštini glas za Dodika. Takav vid kampanje još nije zabilježen ni na jednim izborima u Republici Srpskoj, ali bi mogao da se ponovi i to vrlo brzo.

Jer, Milorad Dodik neće biti kandidat ni na izborima 2026. Presuda Suda BiH koja mu predviđa zabranu obavljanja funkcija koje se finansiraju iz budžeta gotovo sigurno će biti na snazi i za deset mjeseci (najavljenu apelaciju Evropski sud za ljudska prava u Strazburu ne može da riješi u tako kratkom roku), a to praktično znači da će Dodik tek kao lider stranke biti podrška onima koji se kandiduju.

Svojevrsan test takvog pristupa bili su prijevremeni predsjednički izbori, a na prvi pogled eksperiment nije uspio jer je Karan praktično jedva pobijedio dotad prilično anonimnog kandidata opozicije. Šokirani u izbornoj noći bili su i vlast i opozicija, jedni zbog male prednosti, a drugi zbog neočekivano dobrog rezultata vlastitog kandidata.

Iako, uglavnom iz redova vladajućih, ovih dana poručuju da se ovi izbori ne mogu porediti sa redovnim. Nije baš tako, najviše iz ugla Dodikove uloge, ali i neke druge stvari ne mogu ostati u drugom planu. Prije svega motivacija birača. Jer, do ovih izbora je, podsjetimo, došlo zbog toga što je oduzet mandat Dodiku zbog nepoštovanja odluke Kristijana Šmita. To je praktično bio jedan od najsnažnijih otpora uticaju stranaca u BiH u protekle tri decenije, koji je za posljedicu imao skidanje jedne glave u političkom smislu. Međutim, reakcija javnosti na to bila je isuviše mlaka i neodređena. Taj defetizam potrajao je i do samih prijevremenih izbora, što je otvorilo niz novih pitanja, a jedno glasi: da li je možda narod zasićen dvodecenijskom vladavinom SNSD-a i njihovih partnera? Sve su to teme koje će morati da analiziraju u Dodikovoj stranci, za šta nemaju isuviše mnogo vremena. Ono što je ohrabrujuće za njih jeste da su sve izborne opomene u proteklih dvadeset godina shvatali veoma ozbiljno. Konsolidacija koja bi uslijedila nakon tih opomena za rezultat je uglavnom imala ubjedljive pobjede.

Rezultat Karanovog protivkandidata, takođe univerzitetskog profesora, Branka Blanuše je ohrabrenje i za opoziciju. Još u izbornoj noći, iako to ne žele zvanično da kažu, shvatili su da bi vjerovatno pobijedili da je kandidat bio neko ozbiljnije poznat u široj javnosti. No, za prosutim mlijekom ne vrijedi plakati, iako su proteklih dana žestoko trošili vlastite resurse da dokažu da su (i) ovi izbori pokradeni. Najžešći među njima tvrde već da je ovo „početak Dodikovog kraja“ što je pomalo i paradoksalno jer je Dodik na neki način već „skrajnut“.

U oktobru 2026. kolo će da vode neka druga lica. Već sada je izvjesno da pomenuti Blanuša nema nikakve šanse da ponovo bude kandidat jer će na funkciju zapucati malo „ozbiljnije face“, poput, što se sada otvoreno najavljuje, gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. To bi tek moglo da zatrese ovdašnji politički poligon. A kad se stvari zatresu, počesto na površinu izbije prljavština zbog koje ćemo se sa sjetom sjećati jedne sasvim korektne izborne kampanje u kojoj su glavni likovi bili dva univerzitetska profesora.