U subotu 16. oktobra u sportskoj dvorani OŠ Ivan Goran Kovačić u Vrbovskom održan je III. Regionalni malonogometni turnir u organizaciji Sportsko rekrativnog društva Srba u Hrvatskoj. Sad već tradicionalni turnir u ovom je izdanju održan u suorganizaciji s NK Gomirje nakon što su prva dva turnira održana u Zagrebu. Planirani lanjski nije održan zbog pandemije COVID 19, a ove je godine na turniru iz istih ograničavajućih razloga sudjelovalo svega šest ekipa, a izostali su i gosti iz Srbije, predstavnici hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini, koji su obećali da će se opet odazvati sljedećem izdanju turnira.

Sudjelovale su malonogometne ekipe iz cijele Hrvatske. Na parketu prelijepe dvorane u Vrbovskom pojavile su se ekipe Caffe bar Nina iz Gomirja, sastavljene većinom od igrača NK Gomirje, NK Željezničar iz Moravica, MNK Fenix iz Biskupije, NK Petrova Gora iz Vojnića, NK Rujevac iz Dvora. Kao najmlađi, mnogima i najsimpatičniji, na turniru su sudjelovali juniori i kadeti NK BSK Bijelo Brdo.

Šest raspoloženih ekipa željnih nadmetanja, a prije svega druženja, iz Gorskog Kotara, Dalmacije, Korduna, Banije i istočne Slavonije pokazali su umijeće, takmičili su se u duhu fair-playa da bi u konačnici slavili domaćini iz Gomirja koji su u finalu pobijedili svoje komšije, inače tradicionalno najljuće rivale iz Moravica.

Trofej je pobjednicima uručio predsjednik Srpskog narodnog vijeća, profesor Milorad Pupovac. On je na turnir došao da bi pozdravio sudionike, ohrabrio ih i podržao u nastojanjima da u svojim sredinama nastave da proširuju sportsko djelovanje koje je jedan od preduvjeta i načina očuvanja identiteta Srba u Hrvatskoj. Pupovac je osim trofeja pobjedničkoj ekipi, peharom nagradio i najboljeg igrača turnira Aleksu Rabrenovića. Između ostalog, obećao je okupljenima, njihovim klubovima i sredinama daljnju podršku u sklopu djelovanja SNV-a i Sportsko rekrativnog društva Srba u Hrvatskoj.

„Drago mi je da se vidimo, znam da ovakvih turnira, nažalost, nema puno ni u ostalim sličnim dijelovima Hrvatske. Viđat ćemo se češće, pobrinut ćemo se da ovakvih turnira bude više. Neovisno o tome tko je zauzeo koje mjesto, čestitam svima”, rekao je Pupovac nogometašima i svima okupljenima.

Humanitarni karakter turnira

Sportsko takmičenje koje je proteklog vikenda održano u Vrbovskom za cilj je imalo i povezivanje srpske nacionalne manjine u cijeloj Hrvatskoj, bilo je to još jedno u nizu druženja članova klubova koji su dio Sportsko rekreativnog društva Srba u Hrvatskoj. Red sporta i emocija povezanih s njima, red druženja tijekom turnira i nakon njega, donijeli su novo izdanje lijepog i hvalevrijednog sportskog takmičenja kojem je, što nije manje važno, humanitarni karakter bio dodana vrijednost. Sredstva prikupljena od turnirskih kotizacija bit će donirana uspješnom mladom sportašu Marku Grubiću iz Gline, mladiću koji se bavi nogometom i atletikom.

Upravo njegov kraj bio je pogođen i devastiran lanjskim razornim potresom i u tome se krije najprimjerenija simbolika i vrijednost turnira u kojem su sudionici pokazali “ljubav prema bližnjem”. Marko Grubić je samo jedan od brojnih u nizu onih kojima je takva pomoć potrebna. Sredstva prikljupljena na turniru samo su “kap u moru”, ali su ipak potvrda istinskih ljudskih vrijednosti najpotrebnijih u ovim bremenitim vremenima. Vremenima opterećenim prije svega ekonomskom, ali i posvemašnjom krizom koja, na neki način, posebno pogađa srpsku zajednicu u Hrvatskoj. U tom je smislu turnir bio pun pogodak.

Posebnu zahvalnost zaslužuju Dušan Stipanović i Tihomir Kosanović, predstavnici grada Vrbovskog. Grad je za potrebe turnira besplatno ustupio prelijepu dvoranu koja odgovara najvišim sportskim standardima, gospodin Kosanović i sam se odrekao dnevnice u iste humanitarne svrhe, jednako kao i sudac turnira Rade Radulović. On je, pak, odlično odradio posao savršeno kontrolirajući sportske strasti koje su inače sastavni dio ovakvih, naročito nogometnih turnira.

Tih “sirovih strasti” u pravom smislu zapravo i nije bilo, sve je proteklo u najboljem redu, doslovno savršeno, za što je ispred suorganizatora zaslužan i Dražen Stojanović, predsjednik NK Gomirje.

“Mi smo geografski malo izolirani, drago mi je da smo mogli pomoći jer na taj način činimo nešto i za očuvanje našeg identiteta. Ulaganje u sport je uvijek odlična investicija, uz ovakve događaje održava se društveni život u manjim mjestima. Volio bih kad bi ‘politika’ pokazala više interesa i razumijevanja za nas iz malih sredina u kojima je puno toga, nažalost, prepušteno entuzijazmu pojedinaca”, izjavio je.

Na turniru u Vrbovskom glavne su uloge ipak imali malonogometaši-humanitarci, svaki od njih pojedinačno zaslužuje da ih se spomene, no bio bi to podugačak i predugačak popis. Osim pobjednika iz Gomirja i drugoplasiranih “željezničara”, treba spomenuti da je treće mjesto pripalo igračima Petrove Gore koji su utakmici za “broncu” pobijedili mlade Bjelobriježane. Najbolji je strijelac bio Bojan Đukanović, a najbolji golman Nikola Trbović.

„Prelijepo je sudjelovati na ovakvim događanjima na kojima se može pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna, a istovremeno se mogu sklapati nova poznanstva i prijateljstva. Priznanje kao ovo moje je dodatni motiv za bavljenje sportom; posebno u manjim sredinama kao što je naša koje su u nepovoljnom položaju u odnosu na gradove. Nažalost, malo nas je mlađih u ovakvim sredinama u kojima se socijalni život svodi na ‘kafanu’ te su ovakva događanja jedan od načina da ih se zadrži u provinciji”, rekao je Trbović, inače magistar šumarstva.

Koliko je sam turnir u sportskom smislu bio kvalitetan i neizvjestan najbolje će posvjedočiti činjenica da su u razigravanju po grupama prije završnice tri ekipe međusobno pobijedile jedna drugu s identičnih 1:0 te je za prolazak u završnicu i polufinale odlučivalo dvostruko raspucavanje “penala”. U napetom “troboju” između MNK Fenix, Petrove Gore i BSK, u polufinale su prošli Vojnićani i Bjelobrđani. Konačnim rezultatom su na kraju, dakako, neki bili presretni, neki nezadovoljni, no svi su sudionici s turnira ponijeli najljepše uspomene. Do nekog sljedećeg sličnog druženja…

 

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Živjeti jedni s drugima, a ne jedni pored drugih“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije