Gospodarska kriza koja trese Hrvatsku dovela je sada do već ozbiljnih društvenih implikacija i izazvala potrese u socijalnoj strukturi stanovništva.
Kriza koja svoje temelje ima u prvom redu u nepostojanju državne monetarne suverenosti, tj. u ovisnosti države o stranim izvorima financiranja koja je ugrađena u zakone i potvrđena međunarodnim ugovorima, uzima sve više žrtava među ionako osiromašenim stanovništvom.
Da je voda došla do grla dokazuje i eksplozija ovrha na nekretninama građana koji jednostavno više ne mogu podmirivati nagomilane obaveze spram banaka, porezne uprave, komunalnih poduzeća i drugih pravnih osoba. Deložacije koje su nekad bile iznimka, danas postaju pravilo i dokaz da trenutni sustav jednostavno ne funkcionira. Prema podacima Ministarstva pravosuđa, u 2012. godini deložirano je preko 300 obitelji iz svojih domova. Ovi podaci odnose se samo na prisilne ovrhe u situacijama kada dužnici nisu htjeli dragovoljno napustiti svoje domove, dok se stvarni broj deložacija neslužbeno procjenjuje na desetak puta veći broj. Prema podacima udruge «Živi zid» koja sudjeluje u sprečavanjima deložacija, svakodnevno na ulicu ili u podstanarstvo bude ispraćeno po desetak obitelji. Većina tih ljudi nema zamjenskog smještaja, a jedina pomoć koju im država nudi je smještaj u prepunim skloništima za beskućnike. Takav odnos spram «utopljenika» pokazuje da država ne uviđa katastrofalne posljedice koje za društvo proizlaze iz takve prakse. Obitelji koje ostaju na ulici postaju disfunkcionalne, a česti su i slučajevi da socijalna služba razdvaja djecu od roditelja i daje ih u udomiteljske obitelji.
Da tomu ne mora biti tako i da je ljudska egzistencija ispred bankarskih profita pokazale su vlade diljem Europe, čije su države teško pogođene krizom u eurozoni, prije svega Španjolska, Grčka i Italija. U Španjolskoj je vlada, nakon što je nekoliko ljudi počinilo samoubojstvo, kada su im ovršitelji «pokucali» na vrata, donijela odluku kojom je zabranila provođenje deložacija na dvije godine, a talijanski premijer Enrico Letta dekretom je zabranio ovrhe na stanovima u kojima ljudi žive. Istovremeno, hrvatska Vlada ovo pitanje ne smatra posebno važnim, a ovom problemu poklanja se pažnja samo kad mediji imaju priliku prikazati mučne scene u kojima članove obitelji nose pripadnici specijalne policije kako bi oslobodili nekretnine od ljudi i imovine i predale ih banci, gradu ili državi u posjed.
Problem ovrha nad nekretninama dobiva potpuno novu dimenziju u uvjetima ogromne nezaposlenosti i loših makroekonomskih uvjeta. Trend rasta broja ovršnih rješenja je nezaustavljiv i trenutno stanje samo je vrh ledenog brijega pa nam uskoro slijedi eksplozija ovrha koja će sa sobom povući stotine tisuća obitelji nespremnih da se nose s teretom nagomilanog duga. Zbog evidentnog nedostatka novca u sustavu, loših zakona i usudio bi se reći kriminalne monetarne politike HNB-a, koja je jedna od glavnih krivaca predstojećeg kolapsa, građani su se našli u klopci neotplativog duga iz koje mnogi neće moći pronaći izlaz. Koliko je stanje alarmantno pokazuje i činjenica da Porezna uprava pokreće ovršne postupke protiv čak pola milijuna hrvatskih građana koji su ostali dužni državi za razne poreze i druge namete.
Istovremeno, pravna regulativa koja uređuje dužničko-vjerovničke odnose u slučajevima prisilne naplate potraživanja nimalo nije naklonjena dužnicima, štoviše u brojnim slučajevima i otvoreno ih diskriminira i stavlja u nepovoljniji položaj. Brojni su slučajevi u našoj sudskoj praksi u kojima su ljudi ostajali bez kuća i ne znajući da se protiv njih vodi spor, da su im kuće prodavane za višestruko niže cijene kako bi se namirilo vjerovnike, a odnedavno imamo u praksi i pojavu «tajnih deložacija», kada se ovršenike i ne obavještava o deložaciji već ih se u ranu zoru uz pomoć policije izbacuje na ulicu. Vlada zasad mudro šuti i odbija se uključiti u rješavanje ovog gorućeg problema, iako je država kao kreator ekonomske stabilnosti izravno odgovorna za lošu gospodarsku situaciju. Isto tako, svi politički faktori u ovoj zemlji moraju odlučiti, da li je važnija financijska stabilnost i ekstraprofiti stranih banaka ili egzistencija hrvatskih građana, jer upravo o njihovim odlukama ovisi sudbina stotina tisuća obitelji.
No, dok Vlada šuti, građani se organiziraju pa unutar dvije godine svjedočimo sve većem broju građanskih inicijativa koje nastoje osvijestiti problem koji nosi deložacija za društvo u cjelini. Najdalje je u toj borbi stigla neformalna udruga građana pod nazivom «Živi zid», koja pravnim ali i drugim sredstvima nastoji osujetiti pokušaje deložacija diljem Hrvatske. Na svojim prosvjednim akcijama, koje nerijetko završavaju i privođenjem aktivista u policijske postaje žele poručiti da domovi građana nisu nekretnine i da kao takvi moraju biti izuzeti od ovršnih postupaka. Kampanja koju su započeli prije dvije godine i u kojoj su uspješno obranili domove desetak obitelji, polako se probija u javnost, pa se zahtjev za zabranom deložacija sve češće čuje i kao stav nekih političkih stranaka. No, da ne ostane sve na borbi kroz udruge za zaštitu ljudskih prava pobrinula se još jedna građanska inicijativa koja u listopadu kreće s prikupljanjem potpisa za izjašnjavanje građana o ovom problemu na zakonodavnom referendumu. Sve ove akcije pokazuju da građani više ne računaju na Vladu i državna tijela u rješavanju njihovih gorućih problema, te da su svjesni da se ovaj problem mora rješavati brzo i sustavno, izmjenama ustavnih ili zakonskih odredaba kako bi se spriječila sad već izgledna socijalna katastrofa na pomolu.
