Demografski trendovi kretanja ukupnog stanovništva Hrvatske, posebno srpskog stanovništva, poražavajući su kada se analiziraju na nivou regija koje su tradicionalno u značajnom broju naseljavali Srbi – pokazalo je istraživanje u sklopu projekta „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880 – 2011)”.

Regije koje su uzete u razmatranje u sklopu istraživanja su geografsko-historijske cjeline koje obuhvaćaju općine prema teritorijalnoj podjeli koja je vrijedila na dan popisa stanovništva 31. 3. 1991. godine. Tada je u Hrvatskoj bilo 6.694 naselja i 102 općine. Dakle, za demografsku analizu kretanja stanovništva pojedine regije uzete su općine s naseljima koje su tradicionalno pripadale pojedinoj regiji. Također, kretanje ukupnog stanovništva, kretanje Hrvata i Srba pojedine regije analizirano je kroz sljedeće popisne godine: 1880, 1890, 1900, 1910, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2001. i 2011. godinu. Za 1921. i 1931. godinu nema dostupnih podataka na razini naselja. Premda su posredni podaci o vjeri i jeziku dostupni na razini općine ili kotara, oni nisu obrađeni i kao takvi nisu mogli biti korišteni u ovu svrhu. Međutim, ova činjenica suštinski ne remeti postavljene ciljeve istraživanja.

U regiju Gorskog kotara za potrebe ove analize uključene su općine Delnice, Ogulin i Vrbovsko s pripadajućim naseljima prema teritorijalnoj podjeli iz 1991. godine.

Iz navedene tablice vidljivo je da razvoj stanovništva ove regije (ukupno, hrvatsko i srpsko stanovništvo) pokazuje uglavnom stagniranje ili kontinuirano blago povećanje tokom prvih 40 godina (do popisa 1910. godine). Tako se ukupno stanovništvo povećalo za svega 6,54% ili za 4.695 stanovnika, što je ispod razine prosječne proste reprodukcije. Hrvatsko stanovništvo ima isti trend, ali na još nižoj razini: naime, ono se povećalo za samo 1,64% ili za 807 stanovnika, dok se srpsko stanovništvo u istom periodu relativno najviše povećalo, tj. za 11.90% ili za 2.681 stanovnika. Što se tiče relativne zastupljenosti u ukupnom stanovništvu ono je bilo stabilno u ovom razdoblju i kretalo se u omjeru 2/3 hrvatskog naspram 1/3 srpskog stanovništva.

U daljem periodu poslije 1910. godine, pa sve do krajnje 2011. godine prisutan je jedan, nazovimo ga uvjetno, ravnomjeran depopulacijski trend razvoja stanovništva u ovoj regiji, s tim da je on znatno izraženiji kod srpskog stanovništva u određenim kriznim razdobljima.

Prvo takvo krizno razdoblje odnosi se na Drugi svjetski rat kada je srpsko stanovništvo ove regije pretrpjelo velike gubitke. Na to ukazuje podatak o broju srpskog stanovništva prema prvom poratnom popisu 1948. godine, kada je ono brojilo 19.379 stanovnika, što je u odnosu na stanje iz 1910. godine manjak za 22% ili 5.432 stanovnika (kod hrvatskog stanovništva taj postotak gubitka iznosi 4,61% ili 2.301 stanovnika).

Drugo krizno razdoblje je 1971. godina, odnosno vrijeme Hrvatskog proljeća, vrijeme nacionalnih srazova i previranja. Popis stanovništvo 1981. godine registrirao je 23,64% manje srpskog stanovništva ili 4.073 stanovnika u odnosu na popis iz 1971. godine.

Međutim, poslije 1991. godine, srpsko stanovništvo pretrpjelo je još jači udarac. Bazni indeksi za 2001. i 2011. godinu pali su na 33,06 odnosno 27, a učešće u ukupnom stanovništvu za iste godine na 16,22% odnosno 14,67% srpskog stanovništva. Izraženo u apsolutnim brojevima srpski demografski korpus je izgubio u odnosu na stanje iz 1991. godine više od polovine svojeg stanovništva, egzaktno 7.330 duša ili 55,09% (u istom razdoblju hrvatsko se stanovništvo smanjilo za 10,12%).

U istraživačkom projektu Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880–2011)”  sudjelovali su: dr. sc. Svetozar Livada (voditelj), Vladimir Cvjetićanin, prof. i Nikola Lunić, prof. sa suradnicima