U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti 13. jula u 73. godini života preminuo Dragan Hinić, pravnik, dugogodišnji član Srpskog privrednog društva Privrednik i saborski zastupnik iz redova srpske zajednice u drugom sazivu Hrvatskog sabora.
Rođen je 13.9. 1945. godine u Zalužnici kraj Otočca. Kao i većina poslijeratne siromašne djece iz tih krajeva, mogao je birati između svešteničkog poziva, vojske ili policije. Izabrao je ovo posljednje. Završio je srednju policijsku školu, nakon koje je službovao u Splitu. Nije se time zadovoljio pa je ubrzo upisao i završio Pravni fakultet u Splitu. Predavao je u srednjoj policijskoj školi u Zagrebu, a bivši učenici ga i danas samo po dobru pamte i spominju. Nekoliko ispita ga je dijelilo i od magisterija, koji ratnih 90-ih ipak nije završio.
Poziv da ide u rat odbio je riječima „U takvom ratu nemam se ni za koga ni protiv koga boriti“. Aktivno je radio na očuvanju mira na ovim prostorima.
Nakon Oluje, kada je Zalužnica ostala devastirana, uložio je nemjerljiv trud u obnovu, zajedno s Udrugom za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda Homo iz Pule, odnosno sa supružnicima Mirjanom i Igorom Galo.
Hinić je bio jedan od osnivača i član Srpske narodne stranke. Bio je zastupnik u drugom sazivu Hrvatskog sabora (tada: Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske) koji je konstituiran 7. septembra 1992. godine. U to vrijeme široj javnosti bio je poznat i po jednom nemilom događaju, kada se u Saboru i fizički obranio od napada hadezeovskog zastupnika Drage Krpine kojemu su sporne bile brojke prekrštene srpske djece. Mnogo više od incidenta, ovaj događaj samo je jedan od pokazatelja kako je Hinić i u tim teškim ratnim vremenima i pod strašnim pa i fizičkim pritiscima i prijetnjama zadržao dostojanstvo, ostao čvrst i uspravan.
Učestvovao je u osnivanju Zajednice Srba u Hrvatskoj 1993. godine, gdje je bio veoma aktivan. Jedan je od obnovitelja Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. Bio je poznat i po humanitarnim aktivnostima u zajednici, svoja pravnička znanja često je koristio za pomoć drugima. Bio je privržen crkvi, angažirao se za obnovu mjesne crkve u rodnom selu Zalužnici.
Pisao je i prevodio s njemačkog za časopis Naš glas, kao i za časopis Prosvjeta. Bavio se istraživanjem, poviješću. Pasionirani šahist. Svojim ogromnim znanjem nije se razmetao, bio je načitan, ali samozatajan, skroman, kažu za njega poznanici i prijatelji.
Nakon penzioniranja živio je skromno i povučeno u Vrelu kraj Korenice.
Ispraćaj pokojnika će se održati u srijedu 18. 7. 2018. u 10:50 sati na zagrebačkom groblju Miroševac. Pogreb će biti istoga dana u 16 sati u Zalužnici kod Otočca, Hinićevom rodnom mjestu.
Fotografija: Nikola Cetina
