Dio jugoistočnog dijela Karlovačke županije, uz rijeku Koranu i samu granicu s Bosnom i Hercegovinom nastanjen je srpskim stanovništvom, dok u nekim mjestima ljudi više i nema, kao u Sadilovcu. To je mjesto bilo poznato po tome što je Karlovačka mljekara KIM tamo izgradila ogromnu farmu sa više stotina grla muznih krava i istovremeno otkupljivala mlijeko od ljudi sa cijelog tog područja.
Prije Drugog svjetskog rata u tom je kraju živjelo više od hiljadu stanovnika, no 31. jula 1942. ustaše su počinili masakr u kojem je ukupno ubijeno 570 ljudi, od djece stare tek koji mjesec, do staraca i žena. Od toga zločina kraj se više nikada nije oporavio. Do rata devedesetih u Sadilovcu je živjelo oko od 130 do 140 ljudi, ali je Oluja učinila svoje i sada tu više nema stalnih stanovnika.
Bivšu KIM-ovu farmu kupio je jedan privatnik iz Bjelovara pa ona i dalje radi. Sadilovac kao i petnaestak kilometara udaljeni Kordunski Ljeskovac dio su općine Rakovica. Do Sadilovca se ide plitvičkom cestom D-1 prema jugu, kod motela Grabovac se skrene lijevo na cestu za Bihać, dođe se do Drežnik grada i kod katoličke crkve u centru mjesta se skrene lijevo za pet kilometara udaljeni Sadilovac. Do Kordunskog Ljeskovca također se ide cestom D-1, i ali skrene se lijevo prema Lipovači i Novoj Kršlji pa se nakon pet-šest kilometara dolazi do Ljeskovca.
Koja su srpska naselja, a koja hrvatska uopće nije teško uočiti. Jasno se to vidi po izgledu i uređenim kućama sa novim fasadama, po novom asfaltu, novim stupovima za struju, po uličnoj rasvjeti, uređenim autobusnim stajalištima…., kako u Drežnik gradu tako u Lipovači i Novoj Kršlji. Čim se dođe do srpskih naselja prestaje asfalt ili se tek mogu nazrijeti ostaci onoga što je nekada bila cesta. Auto se vozi u prvoj ili drugoj, brzinom ljudskog hoda jer su ceste u nemogućem stanju. Živice uz putove nisu uređene, nekadašnji posjedi su zarasli, kuće su oštećene u Oluji i uglavnom nisu obnovljene, a tek na prste jedne ruke mogu se nabrojiti obnovljene kuće u ova dva naselja.
U Sadilovcu je obnovljena tek jedna kuća, ali tek djelomično i u njoj još nitko ne živi, a nalazi se preko puta crkve. Inače, u oba ova mjesta još uvijek nema struje.
Dragan Klarić je iz Kordunskog Ljeskovca, u penziji je i sa bratom je, uz pomoć i države, obnovio kuću u kojoj privremeno sa suprugom stanuje pošto u svoju kuću u Zagrebu još uvijek ne može ući. Devedesetih je otišao iz Zagreba u Bosansku Dubicu otkud mu je supruga. Dao je kuću na korištenje i čuvanje obiteljskom prijatelju. On je u međuvremenu umro, ali njegov sin ne želi napustiti Draganovu kuću. Sudski spor traje više od 12 godine: tužba, žalba, protutužba, poništavanje presude Općinskog suda na Županijskom, vraćanje ponovo na Općinski sud, pa već poslovična “efikasnost” hrvatskog pravosuđa. Tako je Dragan beskućnik iako je vlasnik kuće u Zagrebu.
U posjeti Kordunskom Ljeskovcu bila je i delegacija Srpskog narodnog vijeća sa predsjednikom Miloradom Pupovcem na čelu te potpredsjednikom SNV-a i predsjednikom VSNM-a Karlovačke županije Radom Kosanovićem, a prisustvovao je i paroh iz Plaškog Goran Slavnić. Oni su se na licu mjesta upoznali sa položajem rijetkog stanovništva u tom dijelu Korduna i uslovima koje imaju ili bolje rečeno nemaju za normalan život. Ceste su nikakve, nema struje, nema vode niti telefona osim mobitela. No signal iz BiH toliko je jak da su ljudi u tom dijelu Korduna uvijek u romingu što drastično povećava troškove telefoniranja.
Nema ambulante ni zubara, nema ulične rasvjete, živice su neuređene. Nema trgovine pa se po namirnice mora ići u općinsko središte, u Rakovicu. U Kordunskom Ljeskovcu sada ima oko 15 čitavih kuća, ali samo desetak stalnih stanovnika. Ljudi uglavnom žive od penzija, ali si priskrbe i nešto hrane u vrtu jer se nekom većom poljoprivredom ne može niti ne isplati baviti pošto nema vode.
– Asfalt do samog sela je postojao i financirali su ga ljudi prije posljednjeg rata preko mjesne zajednice. Imali smo i vodovod, prirodni izvor vrlo kvalitetne vode na najvišoj tački sela. Izgradili smo i bunar-rezervoar koji je prirodnim padom vodom snabdijevao cijelo selo. Asfalt je propao, a vodene pumpe su skinute i pokradene, govori se da su odnijete negdje u Slunj ili okolicu. Naša općina Rakovica ništa ne čini da nam poboljša uslove za život. Valjda se boje da bi se vratili, a to im očito nije u interesu, kaže Dragan Klarić.
Milorad Pupovac je obećao razgovarati sa odgovornim ljudima u državi i pomoći koliko on može oko uređenja crkve u Sadilovcu te infrastrukturnih problema u Kordunskom Ljeskovcu, kao i Klariću oko slučaja njegove kuće.
Tekst: Milan Cimeša; Izvor: SNV
