Nakon što smo se lani bavili položajem žena u Dalmatinskoj zagori, ove godine odlazimo u susjednu Liku, danas opustjeli kraj iz kojega ljudi uglavnom odlaze, a oni što ostaju susreću se s brojnim poteškoćama. Tradicionalno patrijarhalan kraj posebno je nepovoljan za žene koje se još uvijek moraju izboriti za osnovna prava. Kroz povijest su Ličanke uglavnom bile domaćice, radile kućanske i fizički zahtjevne poslove na polju. Rijetko su se školovale i imale priliku zaposlenja. Ipak, neke od njih imale su sreću da se obrazuju i da svojim radom značajno doprinesu društvu. U ovom tekstu izdvojili smo nekoliko Ličanki koje su zadužile ne samo Liku nego i cijelu regiju nekad ujedinjenu u Jugoslaviju.

Nada Dimić, prva partizanka na području Hrvatske

Iako mnogi povezuju ime Nade Dimić samo s ruševnom i zapuštenom tvornicom trikotaže u Zagrebu, ova istinska heroina simbol je hrabrosti, predanosti i borbe. Rođena je 6. septembra 1923. godine u ličkom Divoselu, gdje je završila prva četiri razreda osnovne škole. Daljnje školovanje nastavlja u Gospiću i poslije u Zemunu. Sa samo 15 godina postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a sa 17 godina učlanjuje se u Komunističku partiju Jugoslavije. U Sisku se 1941. godine priključuje Prvom sisačkom partizanskom odredu, a smatra se da je upravo Nada Dimić bila prva partizanka na području Hrvatske. Kao hrabra komunistkinja izvršavala je razne specijalne zadatke. Na jednom takvom zadatku u Karlovcu zaustavili su je ustaški agenti i zatražili dokumente. Nada je uzela torbicu da pokaže legitimaciju, ali je izvukla pištolj i upucala jednog agenta, drugog nije uspjela i on je zarobljava i savladava njezin otpor. Danima su je mučili pokušavši izvući od nje informacije, no Nada Dimić je unatoč divljačkom i nečovječnom mučenju do smrti šutjela. Na kraju je dobila i tifus te je streljana u martu 1942.

Jovanka Broz, najmoćnija žena Jugoslavije

Druga poznata Ličanka koja je dala svoj doprinos Narodnooslobodilačkoj borbi bila je Jovanka Budisavljević, kasnije poznatija kao Jovanka Broz. Rođena je 7. decembra 1924. u selu Pećani. Njena obitelj je bila primorana pobjeći iz sela pred ustaškim režimom, a Jovanka se sa 17 godina priključuje Savezu komunističke omladine Jugoslavije. U ratu je bila ranjena, a zamalo je umrla od tifusa, bolesti od koje joj je skončao i otac. Iz rata je izašla kao dobitnica dva ordena za hrabrost i nositeljica Partizanske spomenice. Iako nije posve poznato kako je započela vezu s vođom komunističkog pokreta, Josipom Brozom Titom, oni su se tajno vjenčali 1952. godine. Njihov je brak bio popraćen brojnim spekulacijama i tračevima, a pravu istinu o njihovom odnosu odnijeli su sa sobom u grob. Jovanka je bila pametna, lijepa i sposobna žena koja je, kao prva dama Jugoslavije, živjela raskošno. Ona i Tito razdvojili su se nekoliko godina prije njegove smrti iako se formalno nisu nikada razveli. Jovanka je na kraju umrla u bijedi i bolesti, zaboravljena i skrajnuta, kao i zemlja koju je nekoć predstavljala. Na kraju je sahranjena uz Tita u Kući cveća u Beogradu, a i dan danas njeno ime se veže uz brojne kontroverze, što je vrlo moguće samo posljedica toga što je bila najmoćnija žena Jugoslavije.

Nela Eržišnik, čuvena komičarka s tri imena

Josip Broz Tito posebno je volio gledati predstave jedne druge Ličanke. Nela Eržišnik, rođena kao Nevenka Maras, bila je poznata glumica i komičarka. Rođena je u Banjaluci 18. juna 1922., roditelji su joj bili Ličani, a i ona je cijelo svoje djetinjstvo provela u Gospiću i Otočcu. S obitelji se poslije preselila u Zagreb, gdje je i završila gimnaziju, a 1948. diplomirala je glumu. Glumačku karijeru započela je kao članica Hrvatskog narodnog kazališta, a nastavila u Gavelli. Kao kazališna glumica istaknula se u brojnim predstavama kao što su Dundo Maroje, Stolice, Svog tijela gospodar i Gospođa Ministarka. Najpoznatija je bila kao autorica i izvođačica humorističnih predstava i nastupa. Nastupala je i na radiju i televiziji, a najviše su ostali zapamćeni njezini likovi Marica Hrdalo – kućna pomoćnica i Tetka Ikača – lička seljanka, koje su komentirale aktualnosti u zemlji iz perspektive običnog čovjeka. Ova dva lika koja je glumila donijeli su joj popularnost diljem Jugoslavije, a i sam Tito je bio njezin veliki poštovatelj. Rođena kao Nevenka Maras, udajom za Ivu Eržišnika mijenja ime u Nela Eržišnik. Nakon razvoda s Ivom, udaje se za Zvonimira Blaževića i mijenja ime u Marija Blažević (Marija je bilo njeno krsno ime). Ova žena s tri imena ostaje je upamćena kao jedna od najpoznatijih komičarki Jugoslavije. Umrla je 14. augusta 2007.

Ana Karić, pet decenija glumačke karijere

Još jedna poznata glumica porijeklom je bila Ličanka. Ana Karić rođena je 13. maja 1941. godine u Perušiću. Akademiju dramskih umjetnosti diplomirala je 1963. u Zagrebu, a svoje prve filmske uloge ostvarila je prije nego što je diplomirala glumu. Bila je angažirana u zagrebačkim kazalištima Komedija, Teatar u gostima i Teatar &TD. Glumila je u brojnim filmovima među kojima izdvajamo Carevo novo ruho, Pustolov pred vratima, Bablje ljeto, Tajna Nikole Tesle, Adam i Eva… Ana Karić je u filmovima i predstavama glumila čitavu lepezu likova, od pučke ljepotice, činovnice, intelektualke, seljanke do gradske žene. Njezina karijera trajala je više od pet decenija, a 2010. godine dobila je nagradu Fabijan Šovagović za poseban doprinos hrvatskom filmu. Za glavnu ulogu u filmu Noćni brodovi, 2012. godine dobila je Zlatnu arenu na Pulskom filmskom festivalu. Ana Karić je obilježila 20. stoljeće svojim kazališnim, televizijskim i filmskim ulogama. Umrla je 9. oktobra 2014. godine.

Marija Čudina, autorica antologijskih stihova

Iako je zastupljena u gotovo svim antologijama hrvatske suvremena poezije, Marija Čudina slabo je poznata široj javnosti. Ova književnica i pjesnikinja rođena je 21. novembra 1937. godine u Lovincu. Gimnaziju je završila u Sisku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pohađala je studij jugoslavenskih jezika i književnosti, koji odlučuje prekinuti. Jedno vrijeme radila je kao novinarka Slobodne Dalmacije, a nakon udaje za srpskog slikara Leonida Šejku, preselila se u Beograd i postala sudionica umjetničke grupe Mediala. Prve pjesme objavljivala je u Poletu, a kasnije u brojnim časopisima poput Krugova, Mogućnosti, Kola… Prvu zbirku poezije „Nestvarne djevojčice“ objavila je 1959., a nakon četiri godine uslijedila je zbirka „Čađ i pozlata“. U prvim zbirkama koristila je transcendentalnu simboliku i posebna sintaktična rješenja, a u kasnijoj poeziji dolazi do izražaja egzistencijalna beznadnost i snažan utjecaj nadrealizma. Objavila je i kratki roman „Amsterdam“ i lirsko-esejističku knjigu „Divlja duša“, a posmrtno su joj objavljeni romani „Nož punog mjeseca“ i „Nevolje“ te knjige „Leonid Šejka: knjiga za razgledavanje“ i „Pjesme“. Umrla je u Beogradu 25. septembra 1986.

Izdvojili smo ovih pet žena, ali popis može i biti znatno duži. Brojne Ličanke kroz povijest su pokazale da žene iz tog surovog planinskog kraja imaju natprosječnu snagu i sposobnosti, samo kad im se pruži prilika ili kad je one same uspiju pronaći. Ove žene su više-manje poznate u javnosti, ali one su uglavnom morale otići iz svojih sela da bi uspjele. Ima onih brojnih za koje javnost ne zna, a koje se i danas snažno bore da vlastiti život, ali i život svoje zajednice učine boljim. One su ostale u svojim krajevima u Lici i svojim radom pokazuju kako tamo još uvijek ima života.

U narednim tekstovima bavit ćemo se upravo njima – Ličankama koje, unatoč svim preprekama, metaforički pomjeraju lička brda.

 

Tekst je objavljen u sklopu projekta Poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije