Pokrenula sam sudski postupak u kojem dokazujem da sam oporučna nasljednica iza pokojne tetke. Međutim, taj postupak traje već pet godina. Sud nije zakazao raspravu već dvije godine, iako sam se već nekoliko puta obraćala sutkinji kako bih je požurila u radu na tom predmetu.

S druge strane, imam velike troškove za održavanje stana koji je predmet ovog postupka i s istim ne mogu raspolagati jer do okončanja postupka ne znam hoću li biti nasljednica. Ukoliko se spor ubrzo ne riješi, neću biti u financijskoj mogućnosti da ga vodim i morat ću od njega odustati. Postoji li mogućnost da se utječe na sud kako bi se što prije odlučilo u postupku koji traje već pet godina i tako zaštitilo moje pravo da ostvarim sudsku zaštitu?

Nada I., Zagreb

Problem predugog trajanja sudskog postupka i ostvarenje prava na suđenje u razumnom roku otvara pitanje zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda. Pravo na pravično suđenje, koje je zajamčeno čl. 6 st. 1 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda i čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske, obuhvaća, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku. Osnovna pretpostavka povrede prava na suđenje u razumnom roku jeste vođenje određenog sudskog postupka, odnosno da isti nije pravomoćno okončan. Taj sudski postupak mora se voditi radi prava ili obveza građanske naravi, odnosno o sumnji ili optužbi za kazneno djelo. Na primjer, ne radi se o postupku građanske naravi u kojem se odlučuje o pravima i obvezama ako se odlučuje o ponavljanju pravomoćno okončanog postupka ili o postupku osiguranja izdavanjem privremene mjere. I na kraju, da bi se radilo o povredi prava na suđenje u razumnom roku mora se raditi o neprihvatljivo i nerazumno dugom trajanju sudskog postupka. Prema praksi Ustavnog suda, sudski postupak treba biti pravomoćno okončan u roku tri godine od njegovog započinjanja, a ako je bilo postupanja u dva stupnja, svaki stupanj treba trajati do maksimalno tri godine.

Povreda prava na suđenje u razumnom roku, kao jedna od povreda prava na pravično suđenje, prisutna je u Republici Hrvatskoj od 1997., odnosno otkada je ratificirana Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Danas, a nakon dugogodišnjeg razvoja zaštite prava na suđenje u razumnom roku, ova materija regulirana je čl. 63 do čl. 70 Zakona o sudovima (NN 28/13). Taj zakon predviđa dva pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku: 1) zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i 2) zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosite sudu pred kojim se vodi vaš postupak, a o zahtjevu odlučuje predsjednik suda pred kojim se vodi vaš postupak, u roku od 60 dana od dana zaprimanja vašeg zahtjeva. Pri odlučivanju o podnesenom zahtjevu predsjednik suda vodit će računa o vrsti predmeta, činjeničnoj i pravnoj složenosti predmeta, ponašanju stranaka i postupanju suda. Ako predsjednik suda utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će rok, u pravilu od najdulje šest mjeseci, osim ako okolnosti slučaja ne nalažu određivanje duljeg roka, u kojem sudac mora riješiti vaš predmet. Ako predsjednik suda utvrdi da vam je zahtjev neosnovan i rješenjem vam odbije zahtjev, možete podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada ste primili takvo rješenje. O žalbi će odlučivati predsjednik neposrednog višeg suda, a ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u toku pred Vrhovnim sudom, o žalbi će odlučivati vijeće od tri suca tog suda.
Ukoliko predmet nije riješen ni u roku koji je odredio predsjednik suda kada je odlučivao o osnovanosti zahtjeva, može se neposredno višem sudu u daljnjem roku od šest mjeseci podnijeti zahtjev za isplatu primjerene naknade. Neposredno viši sud ili vijeće Vrhovnog suda nakon toga odredit će novi rok za rješavanje vašeg predmeta, ali i visinu naknade koja ne može iznositi više od 35.000 kuna, a sve zavisno o tome koliko je dugo predmet na sudu.

Cilj ovih pravnih sredstava zaštite je da se sudski postupak što prije dovrši, a iznimno plaćanje naknade. Na ovaj način trebaju se ubrzati sudski postupci: nakon korištenja prvog pravnog sredstva postupak se treba što prije dovršiti i tako izbjeći plaćanje velikih iznosa naknade iz državnog proračuna.