Autentičan ambijent dalmatinskog sela koji je kroz vekove bio nadahnuće mnogim piscima, pesnicima i slikarima, poslužio je kao inspiracija učesnicima sedme Privrednikove likovne kolonije koja je ove godine održana u Stankovcima. Ovo malo mesto, smešteno između Šibenika i Benkovca, umetnicima je ponudilo jedinstvene prizore vinograda i maslenika, a svaka brazda čvrstog dalmatinskog kamena ispričala im je priču dostojnu remek-dela.

Tamo su, u periodu od 28. septembra do 2. oktobra, slikari iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine privremeno preselili svoje ateljee sa zajedničkim plemenitim ciljem – pomoći mladim i talentovanim ljudima u školovanju i obrazovanju. Ova likovna kolonija koju, sada već tradicionalno, organizuje Privrednik nastala je tragom ideje njegovog osnivača Vladimira Matijevića, kome je i posvećena. Humanitarni karakter ovog dešavanja glavna je vodilja kako organizatorima, tako i učesnicima, koji će sva svoja dela nastala za vreme trajanja kolonije donirati u svrhu pomaganja Privrednikovim stipendistima.

Krenuvši od rodnog mesta Vladimira Matijevića, ova putujuća kolonija selila se preko Korduna, Like i Dalmacije, a svaka destinacija koju su posetili dala je svoj doprnos nastanku umetnina zahvaljujući kojima je svoju šansu za uspeh dobilo mnoštvo mladih ljudi koji potiču upravo iz tih i sličnih krajeva. Na taj način Privrednik je napravio svojevrstan krug promovišući nepravedno zapostavljena mesta koja imaju mnogo toga da ponude, pomažući školovanje mladih koji imaju potencijala da ožive svoj rodni kraj i kroz to povezujući ljude u zajedničkoj, humanoj misiji.

Organizatori posebno ističu međunarodni karakter kolonije kao veoma važnu priliku da učimo jedni od drugih, stvaramo nova poznanstva i zajedno radimo na razbijanju sterеotipa i predrasuda. Umetničke oči, sa druge strane, osim valjanog i plemenitog cilja, ovde vide i povod za uživanje u društvu i prirodi, kao i priliku da na svoja platna prenesu sve slojeve lepote ovog krajolika koji običnom posmatraču često promaknu.

 

Upravo u takvom poslu zatekli smo akademsku slikarku-grafičarku Anu Jakić Divković iz Erduta koja već godinama živi i radi u Zagrebu. Po njenom platnu razlila se paleta plavo-zelenih tonova preko kojih se nazire obris drveta. Početak je to jedne nove slike u njenom karakterističnom mističnom i živopisnom stilu. „Volim grafiku i crtež i mislim da je zapravo sve crno-bijelo, a boja je ono što je kruna likovnog stvaranja. Bavim se ilustracijom, to mi je želja od davnina. Još kada sam bila mala razmišljala sam o tome kako bi te bajke koje sam voljela čitati ilustrirala i uvijek sam imala običaj da, kada čitam neku priču, sa strane crtam. Uvijek me je privlačilo pretvaranje literarnog u vizualno i tako sam ušla u svijet ilustracija bajki, priča i legendi koji je postao moja oaza. Sve oko nas može biti tajanstveno i mistično uz minimalnu promjenu, zato gdje god da dolazim uvijek tražim priču toga kraja“, istakla je Ana.

Stara kamena kuća imala je štošta da „ispriča“ mladom slikaru iz Lazarevca, Stefanu Petronijeviću. Ispred jedne od njih postavio je svoj štafelaj i, kako sam kaže, priprema se da započne nešto sasvim drugačije od onoga čime se obično bavi, a to je brutalistički stil u modernoj arhitekturi. Iako vrlo mlad, Stefan je učestvovao na više od dvadeset likovnih kolonija, u njima vidi veliki izvor inspiracije i ističe da je to odlična prilika za razmenu iskustava i sklapanje novih prijateljstava.

Svi učesnici slažu se da je humanitarni karakter ove kolonije za njih bio glavni motiv za prijavljivanje, ali je on od posebne važnosti za Mariju Kladarin, jednu od tri studentkinje završne godine zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti koje prisustvuju ovogodišnjoj koloniji. „Prijavila sam se prije svega zbog toga što mislim da je jako važno da mi, mladi, pomažemo jedni drugima. Ovo je, inače, prva kolonija u kojoj učestvujem i utisak je zaista odličan, a posebno mi se dopada što imamo priliku da svе vrijeme slikamo u prirodi“, rekla je ona i dodala da motivi prirode inače nisu deo njenog opusa, ali će sada svakako postati.

Inspiraciju u prirodi našla je i akademska slikarka Jelena Sokić, rođena Splićanka sa zagrebačkom adresom. Životni ciklus, koji možda nigde nije tako uočljiv kao na selu, verno je prikazao grozd crnog grožđa koji se polako seli na Jelenino platno, zrno po zrno, od onog jedrog i sočnog do gnjilog i zgaženog na travi vinograda. „Sve je dio prirode, pa i sam čovjek. Volim da slikam sve, nisam ograničena u stilu i tehnici. Slikam ono što pokrene lavinu emocija u meni i uvijek pokušam to prenijeti na platno najintenzivnije što mogu”, objasnila je Jelena.

Slike nastale na Privrednikovim kolonijama pod zajedničkim nazivom „Slikari dobrog srca“, kao i donirane umetničke fotografije prodaju se na dobrotvornim aukcijama, a sav na taj način ostvaren prihod postaje deo fonda za stipendiranje učenika i studenata slabijeg materijalnog stanja. Jedan od organizatora ovogodišnje kolonije je i profesionalni fotograf Jovica Drobnjak čiji je deda svojevremeno bio Privrednikov pitomac. Drobnjak je uz pomoć svojih kontakata u likovnom svetu pomogao da se na jednom mestu okupе slikari različitih preferencija i stilova zahvaljujući kojima je na kraju ove kolonije ostalo 15 izuzetnih slika. Svaka od njih postaće vetar u leđa jednom mladom i talentovanom čoveku, a njihovi stvaraoci će, pored saznanja da su nekome pomogli, zahvaljujući gostoprimstvu domaćina Nataše i Mladena Dubravice iz Stankovaca, poneti mnoštvo lepih uspomena.