U srijedu, 10. decembra 2014. godine u prostorijama SKD Prosvjeta u Zagrebu predstavljena je knjiga mr Branka Čolovića Manastir Dragović. Ovom prilikom, o knjizi su govorili Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Gospodin dr Porfirije, Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije, Gospodin Čedomir Višnjić, dr Dragan Damjanović sa Filosofskog fakulteta u Zagrebu i sam autor.

Interesovanje za predstavljanje ove knjige, iz koje se iščitava ne samo istorija ove dalmatinske svetinje, već sažima povijest pravoslavlja u Dalmaciji od XIV vijeka do naših dana, bilo je veliko. Među mnogobrojnom publikom, promociji su prisustvovali Njegovo Preosveštenstvo Episkop gornjokarlovački Gospodin Gerasim, otpravnica poslova Ambasade Republike Srbije u Zagrebu gospođa Bosa Prodanović i prof. dr Milorad Pupovac.

Uvodnu riječ uputio je gospodin Čedomir Višnjić, predsjednik Prosvjete koji je najsrdačnije pozdravio uvažene goste i promotore knjige istakavši da je dolazak trojice arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve među najvećim događajima istorije susreta u Prosvjetinom zdanju u Zagrebu.

Napravivši istorijski presjek od osnivanja Manastira 1395. godine, nakon Kosovske bitke i potiskivanja pravoslavnih Srba iz Bosne, pa do polovine XX vijeka i najvećeg stradanja ovog Manastira koji je potpuno potopljen 1954. godine kada je donesena odluka da se sagradi hidroelektrana Peruča i ugrozi Manastir, ali i o aktuelnom stanju, govorio je Episkop dalmatinski Fotije. Uz Manastir, u XVIII i XIX vijeku niču još dvije crkve, Svetog Jovana i Svete Petke, ostaci kojih se mogu vidjeti čak i danas kada se voda u jezeru povuče. Manastir Dragović je bio jedan od najbogatijih manasira u Dalmaciji. Pred sobom je imao plodnu dolinu, koja je danas potopljena jezerom, koju je naseljavalo desetak srpskih sela. Među Srbima, ta su se sela nazivala “Mala Šumadija”, podsjetio je Episkop Fotije.

Potom se okupljenima obratio Mitropolit Porfirije, govoreći najprije o samom autoru, prisjetivši se zajedničkih studentskih dana i poznanstva koje seže u rane osamdesete godine prošlog vijeka. Mitropolit Porfirije je ukazao na riječi velikog Dostojevskog, koji je govoreći o istoriji Rusije, rekao da će spasenje Rusije doći iz ruskih Manastira. Slično misli i Sveti Justin ćelijski kada govori da barometar duhovnog zdravlja jednog naroda jeste broj monaha u tom narodu. Manastir Dragović u Dalmaciji, u Hrvatskoj, u Srbiji, u svijetu, upravo svojim upornim postojanjem, seleći se sa mjesta na mjesto, rušen i opet podizan, je značajan zato što postoji, što nam je utjeha, putokaz, smjernica, inspiracija i podsjetnik. Ovoga mora biti svjestan naš narod, ma gdje se nalazio, posebno na Kosovu i na našim prostorima. Moramo se sabirati, sabirati u duhu, u temelju koji je čvrst, koji je jak. Ako se budemo sabirali oko bilo kakve ideje koja je prolazna i mi ćemo biti prolazni i sve kratkotrajniji. Moramo se sabirati u onome što je ovaj narod čuvalo na ovim prostorima i kad nije bilo njegove države i granica. To su upravo bile svetinje, među njima i manastir Dragović. Mitropolit je čestitao na objavljenom djelu i poželio da g. Čolović, završavajući posao u Dalmaciji, izađe iz njenih prostora i obradi i druge manastire i svetinje na teritoriji Hrvatske. To je njegovo svojevrsno služenje Bogu i narodu, umnožavanje talenta i doprinos svome spasenju.

Branko vrlo smišljeno strukturiše svoje djelo. Počinje od analize geografskog položaja Manastira, koja se nažalost pokazala nesretna, prelazi potom na povijest Manastira, igumana i monaštva. Nastavlja sa baštinom, onim što je u žiži njegovog interesovanja. Obuhvata arhitekturu, slikarsku opremu i završava sa bogatom manastirskom riznicom, naglasio je dr Dragan Damjanović, profesor na Filosofskom fakultetu u Zagrebu i recezent knjige.

Na završetku, obratio se sam autor istakavši ličnu blagodarnost na pohvalama poštovanih uvodničara, iznoseći svoje uvjerenje da će se Manastir Dragović nastojanjem Njegovog Preosveštenstva Episkopa Fotija i svekolike Crkve Pravoslavne obnoviti i zaživjeti ulogom koju je imao kroz istoriju.

Manastiri Krka, Krupa i Dragović su triptih Pravoslavlja u Dalmaciji. Tri svetinje koje su kroz istoriju sačuvale i danas čuvaju Pravoslavlje i srpstvo u Dalmaciji, našu nacionalnu svijest, pismo i kulturu.

 

Preuzeto sa sajta Mitropolije zagrebačko-ljubljanske

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email